Humanitarka u invalidskim kolicima i na hladnoći prikuplja priloge za liječenje drugih

Iako je i sama oboljela od multiple skleroze, bolesti od koje, kako sama kaže, potpunog izlečenja nema, o sebi najmanje brine. Svakog jutra kolicima putuje dva kilometra od svoje kuće do pješačke zone u centru Niša da bi pomogla drugima.

“Sada kada je ledeno, mijenjam mjesto s jednog kraja ulice na drugi, jurim sunce. Ne dolazim samo posle kiše ili kada baš jako duva, teško je stići po takvom vremenu u kolicima”, priča Marina.

Da u providnoj staklenoj tegli na kraju dana bude što više novca, ova pedesetčetvorogodišnjakinja koristi i svoj talenat. Prolaznicima, u znak zahvalnosti za donaciju, poklanja svoje autorske knjige pjesama koje su njen, kako kaže, “izvod iz matične knjige rođenih”.

“Jedanaesta knjiga mi je u štampi, to su sada kratke priče. Jedan humani čovjek ih štampa bez naplate da bih mogla da ih dijelim ljudima”, kaže ona.

U gradu je svi poznaju, a najviše je usrećuje to što joj svi potpuno vjeruju. Da stekne povjerenje svojih sugrađana pobrinula se sama – svakog dana fotografiše uplatnicu na kojoj jasno piše koliko je novca prikupljeno i kome on odlazi i sliku objavljuje na društvenim mrežama. Osim toga, na njenim kolicima uvijek postoji fotografija djeteta kome se u tom periodu pomaže.

“Najbitnije je da mi i roditelji te djece i tih mladih osoba vjeruju. Dobro je i kada privučem pažnju na neko djete, pa se onda i drugi potrude da mu pomognu”, kaže Marina.

Ona, dodaje, nikoga ne tjera da novac da, već se samo nalazi tu da olakša onima koji to nikad ne bi učinili sami. A da nesebičnih ljudi ima potvrđuje podatak da je dobijala iznose od 10 dinara do 1.000 eura.

“Najviše daju naši ljudi koji žive u inostranstvu. Dođu, pozdrave se, kažu da su čuli za mene i daju mi ozbiljan novac. Onda ja to sve lijepo pošaljem na račun, uvijek dodam i nešto svoje”, kaže Marina.

Nekoliko puta su je i pljačkali, pa se zato smješta uglavnom pored neke banke gdje se, dodaje, osjeća bezbednije, jer zna da ta mjesta snimaju kamere.

Sjedenje na minusu od ponedjeljka za nju će postati prošlost jer je, kao jedan od dvadesetak građana koji je tokom boravka Vlade Srbije u Nišu razgovarao s premijerom Aleksandrom Vučićem, dobila obećanje da će joj biti napravljeno sklonište.

Gradska opština Medijana je ovaj posao preuzela na sebe i montažna “kućica” simboličnog imena “Banka dobročinstva”, vjerovatno jedina ovakva na svijetu, već je postavljena u Obrenovićevoj ulici sa ciljem da zaštiti Marinu od hladnoće.

“Moći ću više sati svakog dana da prokupljam novac, neću morati kući čim zađe sunce, što znači i veću pomoć za našu djecu. A tu će neprestano stajati i kutije u kojima će moći da se ostavlja novac i kada ja nisam tu”, kaže Marina.

Njena porodica, odgovara ona, podržava to što ona svoj svaki slobodni minut posvećuje djeci i mladima koji vode najteže životne borbe.

“Moj sin dobro zna kakva je njegova mama”, smiješi se Marina.

To što pomaže da se izliječe najmlađi lijek je za nju samu.