ISPOVIJESTI SPLIĆANINA KOJI JE BIO U MISIJI U AVGANISTANU: Jedino vrijedno je plata, sve ostalo je pakao

Pripadnik Specijalnih snaga Hrvatske vojske Josip Briški (27) iz Sesveta preminuo je od teških povreda zadobijenih u napadu na vozilo u Kabulu. On je bio pripadnik 10. hrvatskog kontingenta u NATO misiji potpore miru, “Resolute Support”, u Avganistanu. Teško povrijeđeni vojnik preminuo je juče oko podneva. Bio je angažovan na poslovima savjetovanja Avganistanskih sigurnosnih snaga.

Kako navode mediji, teško povrijeđenom Briškom ukazana je maksimalna medicinska pomoć u američkoj bolnici u Bagramu, ali zbog težine povreda nije mu bilo spasa. Talibani su preuzeli odgovornost za napad.

Ovaj napad sigurno će otvoriti mnoga pitanja, a prvenstveno pitanje opstanka hrvatske misije u Avganistanu, odnosno kako će hrvatska javnost reagovati na činjenicu da su tamo počeli da ginu i pripadnici Hrvatske vojske.

Jedan od onih koji je učestvovao u misiji u Avganistanu je i 35-godišnjak iz Splita koji je prije nekoliko godina bio u Kabulu kao pripadnik HV-a, u sklopu hrvatske misije.

– Onog trenutka kad sam kročio nogom u Avganistan, rat u toj zemlji više mi nije bio apstraktan, nego konkretan. Najveća je opasnost prijetila od prerušenih talibana, koji su se odijevali u vojne uniforme avganistanske vojske ili policije. Tako nikada nisi mogao znati ko je ko. Vladalo je veliko nepovjerenje i ta činjenica da se oni presvlače i maskiraju u avganistansku vojsku, unosila je veliku nesigurnost u sve nas – kaže sagovornik “Slobodne Dalmacije” koji je iz razumljivih razloga želio da ostane anoniman.

I sam je svjedočio raketnom napadu.

– Bio je to napad na vojni kamp “Dark Horse” (Crni konj) i moram reći da je bilo jako neugodno. Sve je letjelo u zrak, bilo je užasno i uz nevjerovatnu sreću niko nije povrijeđen. Sada su u Avganistanu najopasniji bombaši samoubice, kojih nije bilo u vrijeme sovjetske invazije na tu zemlju. Nikad ne znaš ko šta nosi ispod odjeće i svi su ti sumnjivi. Nikad ne znaš gdje će da eksplodira – govori sagovornik.

On smatra da je vojna misija u Avganistanu totalni promašaj.

– Ne možeš da uvedeš demokratiju u zemlji u kojoj je demokratija nepoznata. Tamo vladaju plemena i njihovi zakoni i tako već hiljade godina. Ne možeš demokratiju da uvedeš u zemlju u kojoj nema bankomata i gdje stanovnici ne znaju šta je to. Gdje nema asfalta, koji je za njih takođe apstraktan pojam, i gdje su samo pustinja i pijesak i gdje nema pitke vode – mišljenja je 35-godišnji Splićanin.

Jedino zbog čega se isplatilo otići u Avganistan bilo je novčano primanje.

– Plata je bila vrlo zadovoljavajuća, ali nije sve u novcu. Postojala su i osiguranja u slučaju smrti ili povrijeđivanja. Mislim da bi u slučaju smrti porodica preminulog pripadnika HV-a trebalo da dobije 380.000 kuna (nešto više od 50.000 evra), a za ranjavanje se ne sjećam iznosa. To je zavisilo od težine povrede. I ekipa s kojom sam bio u Avganistanu bila je odlična. Ipak, to je jako opasna zemlja, kao i taj posao. Kad se izlazi van kampa, obavezno moraš na sebi da imaš kacigu, pancir i da budeš u blindiranom vozilu – kaže bivši učesnik misije u Avganistanu.