Žene su zarobljene tokom napada na Sinjar u avgustu 2014. godine. Neke su vraćane kući trudne, a Seivan Salim, fotografkinja iz Iraka, pratila je žene koje su uspjele da pobjegnu. Fotografisala ih je sa bijelim velom na glavi, tradicionalnoj odjeći koju jezidi nose na vjenčanju kao simbol nevinosti.

Perla je imala 19 godina kada su džihadisti upali u njeno selo. Obećali su joj da će je pustiti, ali su je stavili u autobus sa još stotinu drugih djevojaka i prebacili u Siriju.

“Muškarac koji me je izabrao bio je jako ljut, tukao me i prijetio da će me upucati. Rekao mi je da će mi pomoći da se spojim sa svojim roditeljima za koje je tvrdio da su mrtvi. Govorila sam mu da me ubije. Odveli su nas na farmu gdje nismo jeli osam dana. Tu su nas registrovali i ponovo prodali. Jedna osoba me je kupila i dovela u Raku. Bila sam u podzemnom zatvoru 12 dana s drugim djevojkama. Tukli su ih jer nijesu prešle na islam. Ponovo su nas prodali”, ispričala je ona.

Potom je kupio Francuz koji je prodao muškarcu iz Saudijske Arabije i koji je ostavio na pragu kuće i dao burku da obuče. Tada je iskoristila priliku i pobjegla.

Ruba je imala istu sudbinu kao i Perla. Preprodavali su je i zlostavljali sve vrijeme, a bila je zarobljena sa rođakom koja je imala samo tri godine. Nijesu joj dali da je presvlači redovno i tukli su je.

“U novoj kući sam čistila, kuvala i prala. Muškarac koji me je kupio rekao je da mora da spava sa mnom kako bih postala muslimanka. Rekla sam mu da ću, ukoliko bude spavao sa mnom, tada postati njegova supruga i neću više biti robinja. Njegova supruga se naljutila i zaprijetila mu da ne smije da spava sa mnom. Ljutila se na moju rođaku što ne govori arapski pa bi joj stavila biber u usta i zaključala u sobu bez vode. Toliko je tukla da joj se i danas vide rane”, priča ona.

Svjedočanstva žena su vrlo potresna, a pričaju i o djevojčicama koje su bile mlađe od 14 godina, a koje su bile prisiljene da budu žene “boraca”. Tukli su ih redovno, nijesu im davali hranu i vodu. Njihova braća, očevi i drugi muškarci odvedeni su a potom ubijeni.

“Najgora stvar koju ću pamtiti cijelog života je djevojčica koja je imala samo 12 godina. Silovali su je bez milosti nasred ulice gdje su ležala tijela naših ubijenih muškaraca”, rekla je 18-godišnja Amal.

Neke su uspjele da pobjegnu, nekima su pomogle žene islamista, dok su trećim pomogli Kurdi koji bi ih kupili i potom odveli u Tursku da se spoje sa svojim porodicama.

Na hiljade Jezida poginulo je u Iraku kada je IDIL preuzimao kontrolu na pojedinim mjestima.