Iz incestnih veza u Crnoj Gori rođeno sedmoro djece: Bebe date na usvajanje u inostranstvo

Ovakvu razliku u podacima Aida Petrović iz CŽL objasnila je time što žrtve uglavnom odbijaju da objelodane porodičnu dramu koja ih je zadesila. Stoga, ni CŽL o potresnim iskustvima koji su se dešavali u pojedinim crngorskim domovima nije obavještavala nadležne, jer žrtve to nijesu željele same da urade.

Petrović je saopštila da je u posljednjih 11 godina u organizaciji na čijem je čelu registrovano sedam slučajeva incestnih veza koje su rezultirale rađanjem. To kako navodi, nijesu jedini slučajevi rodoskrnavljenja koji su im prijavljeni već je u posljednjih 11 godina kako navodi, osim ovakvih sedam slučajeva, još 20 osoba uzrasta od 16 do 29 godina zatražilo je njihovu pomoć jer su preživjele neku vrstu seksualnog zlostavljanja od incestnika – oca, strica, ujaka, brata, a u jednom slučaju i od majke.

Kada su u pitanju djeca rođena u incestnoj vezi, Petrović navodi da je u četiri slučaja kćerka je dobila dijete sa ocem, u dva slučaja između barata i sestre, a u jednom dijete je rođeno iz “veze” strica i bratanične.

Sve djevojke koje su rodile dijete iz incestne “veze” imale su između 17 i 21 godine, ćutale se o silovanju koje su počinili najbliži srodnici, a bebe su date na usvajanje u inostranstvo, navodi se u izvještaju CŽL u koji su DN imale uvid.

“Da je dijete koje nose začeto u incestu saznavali smo tek naknadno kad bi nam se žrtve nakon određenog vremena i povjerile. Isti nijesmo prijavljivali, jer to one nijesu željele. Htjele su da to ostane tajna. Sve sto su nam kazale bilo je u povjerenju i time smo ispoštovali volju žrtve”,  kazala je Perović za Vikend novine.

Ona navodi da osobe koje im se obraćaju za pomoć osim potpune anonimnosti, najčešće žele savjet kako da prekinu incestnu vezu. Uglavnom je riječ o ženama, ali je zabilježen i jedan slučaj da je tek punoljetni muškarac nazvao telefonom ovu organizaciju tražeći pomoć kako da izađe iz incestne veze sa majkom (43).

“Gotovih savjeta nema, ali smo tu svakako da ih saslušamo, pratimo tokom procesa prijavljivanja slučaja (ako odluče) i obezbijedimo besplatnu i anonimnu pomoć stručnih lica – psiholog, psihijatar, sociolog, ljekari”, navode iz CŽL.

Iako podaci kojima raspolaže djeluju zabrinjavajuće, Petrović vjeruje da je u stvarnosti znatno više slučajeva rodoskrnavljenja sakriveno. Stoga je i ne iznenađuje podatak da Uprava policije raspolaže sa znatno manjim brojem ovakvih slučajeva u odnosu na organizaciju na čijem je čelu.

Naime, iz Uprave policije Vikend novinama je rečeno da su u posljednjih deset godina u našoj zemlji registrovana dva slučaja rodoskrnavljenja na štetu žene, jedan u Mojkovcu i jedan u Bijelom Polju. U oba slučaja su podnijete krivične prijave.

“Jedan slučaj prijavljen je Odjeljenju bezbjednosti Mojkovac. Nakon policijskih mjera i radnji na rasvjetljavanju događaja, službenici OB Mojkovac su 11. aprila 2008. godine nadležnom tužiocu podnijeli krivičnu prijavu protiv K.M. iz Mojkovca, zbog osnova sumnje da je počinio krivično djelo silovanje u produženom trajanju u sticaju sa krivičnim djelom rodoskrvnjenje u produženom trajanju. Drugi slučaj prijavljen je Centru bezbjednosti Bijelo Polje 4. aprila 2010. godine. Službenici CB Bijelo Polje su, nakon konsultacija sa tužiocem, Osnovnom državnom tužiocu u Bijelom Polju podnijeli krivičnu prijavu protiv F.S. iz Bijelog Polja, zbog osnova sumnje da je počinio krivično djelo rodoskrvnjenje. U oba slučaja krivična djela počinjena su na štetu po jednog člana porodice ženskog pola”, navodi se u odgovorima koji su dostavljeni Vikend novinama.

Razlog tome što najveći broj ovih slučajeva staje neprijavljen, po riječima Petrović, treba tražiti u patrijarhalnom vaspitanju i društvu u kojem je incest i dalje tabu tema.

“Incest je  ‘zabranjena’ tema u CG , o tome se ne govori jer se smatra da ne postoji i da nije svojstven našem podneblju. Ovo je najosjetljivija tema za razgovor, pa i za istraživanja. Budući da se odvija u privatnom porodičnom krugu pa se zbog stida, stigme sredine i straha od osude i nerazumijevanja porodice i sredine rijetko prijavljuje, gotovo je nemoguće dobiti tačne podatke o njegovoj zastupljenosti u Crnoj Gori”, pojašnjava ona.