JELUŠIĆ: Odrastanje u Crnoj Gori je bilo oslobođeno mnogih tenzija koje su imali drugi krajevi Jugoslavije
Rođena je u Metkoviću, u Hrvatskoj, gdje je živjela svega dvije godine, nakon čega se porodica preselila u Budvu. Danas je zadovoljna što je odrastala u Crnoj Gori, koja je u to vrijeme bila rasterećena podjela. To je Božena Jelušić, poslanica Građanskog pokreta URA, koja je u Jutarnjem programu TVCG govorila o djetinjstvu i odrastanju.
Možda je, kaže, danas drugačije odrastati u Budvi koja je komercijalizovana i u kojoj je ugušeno ono pravo primorsko biće koje je osjetila tokom odrastanja.
Nakon studija u Beogradu zaposlila se u budvanskoj srednjoj školi, gdje je kao profesorica radila 37 godina. Danas je poslanica GP Ura u crnogorskom parlamentu.
“Rođena sam u Metkoviću, gdje sam živjela samo dvije godine, nakon čega se porodica preselila u Crnu Goru. U Budvi sam od treće godine, to jeste veza s dalmatinskim i hrvatskim prostorom, ali primarno vezana za crnogorsko primorje”, kaže Jelušić.
Zadovoljna je, ističe, što je odrastala u Budvi, a ne u Metkoviću, koji je još uvijek u to vrijeme imao duboko iskustvo nacionalnih podjela.
No nije ni slutila da će se podjele desiti i Crnoj Gori decenijama kasnije.
“Odrastanje u Crnoj Gori je bilo oslobođeno mnogih tenzija koje su imali drugi krajevi Jugoslavije. Osjećala sam zadovoljstvo što je u pitanju Crna Gora u kojoj su, po mom mišljenju, ljudi u to vrijeme bili najmanje opterećeni predrasudama, najmanje podijeljeni vjerski i nacionalno. Interesantno je kako se stvari okrenu i kako je Crna Gora danas podijeljena na način koji ne može da prija nikome”, istakla je Jelušić.
Govoreći o životu u Jugoslaviji, kazala je kako se bivša država svrstavala u kolonu zapadnog svijeta, a ne istočnog bloka: “Jeste da je bio jedna forma totalitarizma, mekšeg, ali je bio prozor u svijetu. Naš pasoš je bio najcjenjeniji u svijetu”.
Da je svaka ocjena za đaka, primjer je, kaže, ona sama jer je osjetila i jedinice i petice i pad na ispitu, iako je diplomirala sa desetkom.
Kad je riječ o prosvjetnoj karijeri, škola joj je, kaže, bila jedna vrsta bensedine i antibiotika, koji su terapijski djelovali: “Danas je nažalost nastavnička profesija zlehudi posao jer ne znate što biste drugo ili da pobjegnete od neke nesigurnosti. Svaka zemlja mora da ima najbolji kadar na nastavničkim mjestima”.
(Rtcg)
