Kolašinac osuđen za silovanje maloljetnice odbijen i na Vrhovnom sudu

Time je okrivljeni iscrpio sva pravna sredstva pred redovnim sudovima, za krivično djelo koje je učinio u septembru 2016. godine.

Okrivljeni je, dok su sjedjeli na livadi jedno pored drugog, uhvatio oštećenu za desnu ruku, a kada je ona pokušala da izvuče ruku i da ustane, prišao joj je i uhvatio je i za lijevu ruku, oborio je, legao preko nje i izvršio obljubu.

Sutkinja izvjestilac, Svetlana Vujanović, istakla je da branilac rješenje VDT-a pobija „zbog svih zakonskih razloga“, ali da se u obrazloženju rješenja ni jednom riječju ne osvrće na navode pobijanog rješenja, već „ad litteram prepisuje obrazloženje predloga za zaštitu zakonitosti i konačno predlaže da se zahtjev usvoji i ukinu sasvim druge presude, a ne one protiv kojih je predlagao podizanje zahtjeva.“

Sud je posebnu pažnju posvetio navodima branioca okrivljenog da je njegovom klijentu povrijeđeno pravo na odbranu, jer njihova komunikacija dok je bio u pritvoru nije bila tajna, već pismeno koje je predao okrivljenom – a koje je sadržalo pitanja, potpitanja i mišljenja o predmetu, službenik ZIKS-a je oduzeo i predao sudiji, o čemu je sam sudija informisao branioca.

Advokat je naveo da je , obzirom na sadržinu pismena, bilo očigledno da je sud unaprijed znao šta će odbrana pitati, predložiti i prigovarati.

„Po stanovištu Vrhovnog suda povreda odredbe čl.73 st.1 ZKP-u nije bila takve prirode da bi dovela u pitanje zakonitost i pravilnost presuđenja. Ovo posebno iz razloga što iz sadržine spisa predmeta i argumentovanih razloga prvostepene i drugostepene presude proizilazi da su nižestepeni sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje na osnovu valjanih dokaza, pri čemu su se detaljno osvrnuli na protivrječne dokaze, što sve ukazuje da saznanje prvostepenog suda o strategiji odbrane nije imalo nikakvog uticaja na konačno odlučivanje. Uz to napomenuti je da su nižestepeni sudovi pravilno odbili predlog branioca da se u dokaznom postupku pročita sporna prepiska između branioca i okrivljenog. Time su nižestepeni sudovi spriječili povredu prava okrivljenog na odbranu, jer sadržinu saznatog pismena nijesu koristili u dokaznom postupku kao argument protiv okrivljenog, već su činjenično stanje nesumnjivo utvrdili na osnovu valjanih dokaza dajući sadržajne i valjane razloge za utvrđeno činjenično stanje iz kog proizilazi da nižestepene presude nijesu proizvoljne, čime je u konačnom povreda odredbe čl.73 st.1 ZKP-u konvalidirana. Ukazati je da se povreda odredbe čl.73 st.1 ZKP-u ne može ispraviti, pa bi bilo iluzorno ukidati pravosnažne presude, čak i da je Vrhovni sud zaključio da je time došlo do povrede prava na odbranu“, navodi se u odluci Vrhovnog suda.

Sudije su odbile kao neosnovan i navod branioca o sastavu komisije koja je izvršila psihijatrijsko vještačenje okrivljenog.

Osim zatvorske kazne, Kolašinca je Apelacioni sud obavezao i da isplati oštećenoj 1 950 eura na ime isplaćene nagrade punomoćniku oštećene i nužnih izdataka koje je oštećena tim povodom imala u prvostepenom postupku, kao i da na ime troškova krivičnog postupka nastalih pred tim sudom u korist budžeta uplati 2 024 eura, i da oštećenoj zbog nužnih izdataka koje je imala prema punomoćniku isplati još 500 eura.

(FOS Media)