Medojević: Afera Monstat otvara pitanje korupcije u vrhu SPO-a i SDT-a, dokazi godinama čekaju na epilog
Bivši poslanik i član Odbora za bezbjednost i odbranu, Nebojša Medojević, poručio je da je slučaj navodnog namještanja tendera za nabavku zgrade za potrebe MONSTAT-a jedan od najvažnijih predmeta korupcije u Crnoj Gori, jer se, kako tvrdi, u spisima predmeta nalaze dokazi koji ukazuju na moguće nezakonitosti i u samim istražnim strukturama.
Medojević je otvorio pitanje zbog čega je, prema njegovim tvrdnjama, istraga zaustavljena kada je riječ o odgovornosti bivšeg premijera Duška Markovića i ministra finansija Darka Radunovića, te da li Specijalno državno tužilaštvo (SDT) i Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) selektivno postupaju u ovom slučaju.
„Šuković i Novović štite vlasnika bivšeg Novog Volvoxa, danas kompanije xEnergy, kao i vlasnika firme Koti nekretnine, u vezi sa nabavkom zgrade za MONSTAT, zbog koje je uhapšen Blažo Šaranović“, tvrdi Medojević.
On smatra da istraga ne bi smjela biti usmjerena isključivo na lica koja su učestvovala u formalnom sprovođenju tenderskog postupka, već da mora obuhvatiti i one koji su, kako navodi, ostvarili najveću finansijsku korist.
Prema njegovim tvrdnjama, na jednoj strani su Blažo Šaranović i sekretarka tenderske komisije Nela Lekić Milošević, za koju smatra da bi takođe morala biti predmet detaljne istrage, dok je na drugoj strani, kako ističe, potrebno utvrditi ko je ostvario korist od spornog posla.
Medojević tvrdi da je stvarni ekonomski interes u poslu imao Milan „Miki“ Ivanović, vlasnik više međusobno povezanih kompanija, uključujući firme povezivane sa bivšim Novim Volvoxom. Kako navodi, Ivanović je navodno isturio Vanju Lakočevića kao formalnog učesnika na tenderu, nakon što mu je, prema njegovim riječima, bez naknade i bez novčane transakcije prenio firmu preko koje se Lakočević prijavio na tender.
„Miki Ivanović je, prema dokazima koji se, kako tvrdim, nalaze u spisima predmeta, nekoliko mjeseci prije raspisivanja tendera poslao banci elektronsku poruku i zatražio brisanje hipoteke sa objekta, navodeći da je dogovorio da država kupi zgradu“, istakao je Medojević, ukazujući da bi ovaj dokument mogao biti važan za utvrđivanje da li je posao bio unaprijed dogovoren.
Posebno je problematizovao postupanje prema Goranu Mitroviću, bivšem službeniku SPO-a, koji je, prema njegovim navodima, godinama radio na finansijskim istragama i prikupio dokumentaciju o mogućim nezakonitostima u ovom slučaju.
Medojević tvrdi da je Mitrović, uoči planiranih aktivnosti protiv Ivanovića i drugih osumnjičenih, udaljen iz SPO-a nakon što mu je, kako navodi, izrečena negativna bezbjednosna procjena i uskraćen pristup tajnim podacima.
„Sve dokaze koji su ukazivali na postojanje organizovane kriminalne grupe, prema mojim saznanjima, prikupio je Goran Mitrović. Umjesto da se istraga proširi na sve koji su mogli imati korist od posla, iz službe je eliminisan čovjek koji je radio na predmetu“, poručio je Medojević.
On tvrdi da je Mitrovićev odlazak iz SPO-a imao posljedice po dalji tok istrage, te da nadležni nijesu na odgovarajući način ispitali sve navode o mogućim vezama između učesnika tendera i lica koja su imala korist od transakcije.
Medojević je iznio i ozbiljne optužbe o navodnom plaćanju mita i pritiscima na istražne organe, navodeći da se u njegovim izvorima pominje iznos od 550.000 eura koji je, kako tvrdi, Ivanović navodno platio pojedincima u vrhu SPO-a i SDT-a kako bi bio uklonjen iz fokusa istrage. Ove tvrdnje zahtijevaju nezavisnu provjeru i potvrdu nadležnih institucija.
Prema njegovim riječima, predmet se vodi pod oznakom Ktrs. 164/20, a posebno spornim smatra to što SDT, kako navodi, ponovo traži dokumentaciju od Uprave za imovinu, iako je ona, prema njegovim saznanjima, već ranije prikupljana.
„Objašnjenje da su se spisi pokvasili zbog otvorenog prozora i da su zbog toga uništeni zvuči nevjerovatno. Sumnjam da je dokumentacija uklonjena nakon što je Mitrović izbačen iz SPO-a, ali to mora biti predmet ozbiljne i nezavisne provjere“, naveo je Medojević.
On ističe da bi trebalo utvrditi gdje se nalazi kompletna dokumentacija, ko je imao pristup spisima i da li su eventualno uništavani ili uklanjani dokazi koji su mogli biti važni za krivični postupak.
Medojević tvrdi i da se istraga, umjesto da obuhvati sve učesnike i potencijalne korisnike spornog posla, usmjerava prema Blažu Šaranoviću i Krcunu Radunoviću, dok se odgovornost drugih mogućih učesnika ne ispituje u dovoljnoj mjeri.
Kako navodi, postoje indicije da je Radunovićev potpis falsifikovan u dokumentaciji povezanoj sa poslom, zbog čega smatra da je neophodno sprovesti odgovarajuća vještačenja i utvrditi ko je pripremao, potpisivao i koristio sporna dokumenta.
Posebno važnim smatra ulogu Gorana Mitrovića, koji se, prema njegovim riječima, sudski spori sa Predragom Šukovićem zbog navodnog mobinga i posljedica koje je pretrpio nakon udaljavanja iz službe.
„Mitrović je, u pisanoj formi, upoznao glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića sa svojim saznanjima i rezultatima istrage. Prema mojim informacijama, taj dopis je zaveden u arhivi, tako da se ne može jednostavno tvrditi da vrh SDT-a nije bio upoznat sa navodima“, poručio je Medojević.
On smatra da bi Mitrovićeva dokumentacija i eventualno svjedočenje mogli biti od ključnog značaja za utvrđivanje svih okolnosti slučaja, posebno ukoliko dođe do novih kadrovskih promjena u tužilaštvu i policijskim strukturama.
Medojević je ukazao i na širi kontekst mogućih finansijskih tokova između državnog budžeta i kompanija povezanih sa Milanom Ivanovićem. Prema njegovim tvrdnjama, Mitrović je u dopisu Novoviću naveo da je Vlada Duška Markovića odobrila više od 75 miliona eura iz kapitalnog budžeta za projekte kompanija koje povezuje sa Ivanovićem.
Kako objašnjava Medojević, riječ je, između ostalog, o projektima žičara na sjeveru Crne Gore, za koje tvrdi da nijesu stavljene u funkciju uprkos tome što su sredstva isplaćena izvođačima, kao i o projektu žičare Lovćen–Kotor, u vezi sa kojim, prema njegovim riječima, postoje indicije o nezakonitostima.
„Postavlja se pitanje da li su milioni samo kružili između državnog budžeta i firmi Milana Ivanovića ili je bilo i drugih finansijskih tokova prema pojedincima iz tadašnjeg državnog vrha. To je trebalo da bude predmet detaljne istrage, a ne da se eliminiše službenik koji je ukazivao na moguće nepravilnosti“, istakao je Medojević.
On smatra da je neophodno ispitati da li su poslovi finansirani iz kapitalnog budžeta realizovani u skladu sa ugovorima, da li je bilo prekoračenja troškova i ko snosi odgovornost za eventualne finansijske gubitke države.
Medojević je kritikovao i postupanje aktuelnih istražnih struktura u slučajevima visoke korupcije, ocjenjujući da postoji rizik da pojedinci iz bivših vlasti i njihovi poslovni partneri izbjegnu krivičnu odgovornost.
Na kraju, Medojević je naveo da, prema njegovim saznanjima, evropski eksperti pokazuju ozbiljno interesovanje za navode o mogućem zataškavanju slučaja MONSTAT, ali i afere Telekom.
Kako ističe, konkretni rezultati u predmetima visoke korupcije mogli bi imati značaj i za evropske integracije Crne Gore, posebno u kontekstu ispunjavanja obaveza u poglavljima 23 i 24, koja se odnose na pravosuđe, temeljna prava, pravdu, slobodu i bezbjednost.
Medojević smatra da bi potpuna provjera dokumentacije, saslušanje svih relevantnih svjedoka i utvrđivanje eventualne odgovornosti svih učesnika morali biti prioritet nadležnih institucija, kako bi se otklonile sumnje u selektivno postupanje i obezbijedio nepristrasan epilog jednog od najosjetljivijih slučajeva javnih nabavki u Crnoj Gori.
