Predstava “O ćutanju i drugim imitacijama sreće” govori o marginalizovanim kategorijama našeg društva, o onima o kojima je najlakše da se ne priča, da se čovjek njima ne bavi, da prolazi pored njih i okrene glavu mladim zavisnicima od droge, Romima, izbjeglicama, zlostavljanima, djeci bez roditeljskog staranja, ali i o onima koje maltretiraju vršnjaci, kazao je u razgovoru za Dnevne novine reditelj komada, profesor književnosti Miroslav Minić.

Autorka teksta je učenica trećeg razreda Gimnazije “Petar II Petrović Njegoš” iz Danilovgrada Bojana Solaja, a režiju pored Minića potpisuje i direktorica “EgoKulta” Anđela Novaković. U predstavi glumi i statira više od 50 učenika gimnazije. Pored danilovgradske, priliku da pogleda komad imala je i podgorička publika u KIC-u “Budo Tomović”.

LJEPOTA RAZLIČITOSTI

Kroz sedam scena, pored jedne klupe u parku, oslikan je život mladih ljudi koji se bore sa najvećim problemima, u jednom njihovom običnom danu, objašnjava Minić.

“Sjećam se kad sam pročitao naslov drame, a tek cijeli komad… Iako radim u srednjoj školi i znam koliko su mladi obrazovani, pametni, kreativni bio sam oduševljen. Sve vrijeme nastojali smo da stvorimo kod publike jaku emociju i na taj način shvatili zbog čega je važno pustiti glas, koji će objasniti da ćutanje nije sreća, već samo njena imitacija”, kazao je Minić.

Kako ističe, cilj predstave je podizanje svijesti o ličnoj odgovornosti.

“Svi mi, nas pedeset i nekoliko, šaljemo poruku da smo prisutni, da nećemo posustati, da želimo sve gledaoce uključiti i zainteresovati kako bi smanjili predrasude. Svi učimo da budemo tolerantni, empatični, hrabri da pomognemo, da budemo odgovorni za svoj život ali i život drugih ljudi. Takođe, kroz predstavu uspijevamo da angažujemo mlade i na taj način učimo ih ljepoti različitosti. Znam koliko su mene mijenjale knjige, filmovi i predstave i koliko su uticali na moje sazrijevanje, pogled na život. Ako smo uspjeli da ovom predstavom promijenimo pet učenika, mnogo smo postigli a vjerujem da smo se svi promijenili”, naveo je Minić dodajući da je “prelijepo što su i direktor danilovgradskog Centra za kulturu Bojan Brajović i direktorica KIC-a Snežana Burzan vjerovali u njih i ustupili im prostor”.

MLADI I DAROVITI GLUMCI

“Zahvalni smo im što je publika mogla da vidi predstavu. U KIC-u smo Anđela i ja bili sa učenicima iza scene bodrili ih i koordinirali kad ko treba da izađe, jer ih je više od pedeset. Ne mogu nikom opisati taj osjećaj kad je zavladao muk, suze u publici, ponekad i smijeh, a onda, tokom svake scene i nakon nje, gromoglasan aplauz… Zamislite kako je tek bilo mladim glumcima, a igrali su i ponašali se kao dobri glumci nekog teatra. Nakon predstave su ljudi prilazili i čestitali Bojani kao autorki odlične drame, učenicama i učenicima glumcima i nama, profesorima. U publici su, osim kolega, prijatelja, rodbine, bili i mnogi umjetnici Varja Đukić, Slobodan Marunović, Ana Vukotić, Danilo Marunović, Ana Vučković, Nikola Nikolić, Dragana Tripković… Svi su nam čestitali i izrekli najljepše komentare”, zaključio je Minić.

Gledaće nas i publika na FIAT-u

Minić je istakao da je nakon igranja u KIC-u “Budo Tomović” dobio poziv od direktorice Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT Ane Vukotić poziv da gostuju na sljedećem izdanju.

“Možete samo zamislite kakvo je oduševljenje nastalo! Takođe, pozvani smo da nastupamo u kotorskom Centru za kulturu i u podgoričkoj Gimnaziji. Već sada planiramo i nastupe na nekoliko festivala u zemlji i u regionu”, kazao je Minić

(Dnevne novine)