Mišljenje VK o nacrtu Zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalom: Ima još dosta posla do evropskih standarda

Venecijanska komisija objavila je juče hitno mišljenje o Nacrtu izmjena Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću i preporučila pojašnjenje i izmjene pojedinih odredbi kako bi taj propis bio u potpunosti u skladu sa evropskim standardima.

To savjetodavno tijelo Savjeta Evrope posebno preporučuje pojašnjenje obima mjera zapljene i konfiskacije u članu 2 Nacrta.

U tom članu piše da se imovina stečena krivičnim djelom može oduzeti od izvršioca ako postoji osnovana sumnja da je stečena kriminalnim radnjama, pri čemu počinilac ne uspije da uvjerljivo objasni zakonito porijeklo tih prihoda (prošireno oduzimanje), i ako je počinilac pravosnažno osuđen za krivično djelo iz Krivičnog zakonika Crne Gore, kao što su otmica, krivična djela protiv imovine, platnog prometa i poslovanja, protiv zdravlja ljudi, životne sredine i uređenja prostora, bezbjednosti računarskih podataka, javnog reda i mira…

VK ukazuje da sa stanovišta zakonodavne tehnike, pristup koji su izabrali predlagači zakona “je teško razumjeti”, jer je s jedne strane dugačko nabrajanje relevantnih članova ili poglavlja Krivičnog zakonika, a s druge strane postoji opšta sveobuhvatna klauzula vezana za dužinu predviđene zatvorske kazne.

“Kvantitativni’ kriterijumi deluju nezavisno od ‘kvalitativnih’ kriterijuma krivičnog djela. U takvom scenariju, nejasno je koja je dodata vrijednost nabrajanja krivičnih djela. Ako bi samo vrlo ozbiljna krivična djela trebalo da budu ciljana, bilo bi dovoljno koristiti opštu klauzulu koja se odnosi na dužinu zatvorske kazne, dodajući, ako se smatra potrebnim, neke tipične slučajeve”, smatra VK.

VK ukazuje da je više puta tokom onlajn sastanaka sa predlagačima Nacrta, pokretano pitanje praktične primjene zakona, odnosno određenih nedostataka koji ometaju primjenu. Među ovim prijavljenim nedostacima su loše funkcionisanje pravosuđa i tužilaštva zajedno sa nedostatkom finansijskih resursa i osoblja, informacione i komunikacione tehnologije, pristup tužilaca relevantnim bazama podataka, upravljanje predmetima i infrastrukturom.

Podsjeća se da je Evropska komisija dosljedno ukazivala na ove probleme u izvještajima, pa i u posljednjem Izvještaju o Crnoj Gori za 2023. godinu.

“Na primjer, uprkos privremenim zapljenama pokretne i nepokretne imovine vrijedne desetine miliona eura koje su sprovedene 2022. godine, u istoj godini je donijeta samo jedna pravosnažna sudska odluka o oduzimanju imovine u iznosu od 805 eura”, piše u Mišljenju.

Venecijanska komisija preporučuje dodavanje odredbe koja sprečava sudove da donose zaključke zasnovane na pretpostavci o nezakonitom porijeklu kada je relevantni dokaz nedostupan tuženom iz objektivnih razloga.

Preporučuje i da se jasno definišu dokazni zahtjevi za konfiskaciju imovine i pojasni, izmjenom relevantnih odredbi, da se mora uspostaviti suštinska veza između imovine koja se želi konfiskovati i krivičnog djela.

Jedna od preporuka je i preciziranje vremenskog okvira prije izvršenja krivičnog djela u okviru kojeg je moguće oduzeti imovinu, kako bi se smanjilo opterećenje za osobe koje moraju dokazati zakonitost sticanja imovine i kako bi se spriječilo nesrazmerno zadiranje u njihova imovinska prava.

VK preporučuje i obezbjeđivanje dovoljnih garancija za treća lica koja postupaju u dobroj namjeri (bona fide), kao što je obavještavanje o pokrenutim i postupcima koji su u toku.

“Efikasna primjena zakona zahtijeva da nacionalnom pravosuđu i tužilaštvu budu obezbijeđeni dovoljni finansijski, tehnički i ljudski resursi. Venecijanska komisija podstiče Ministarstvo pravde da nastavi dosadašnjim putem i nastavi sa jačanjem kapaciteta i resursa pravosuđa i tužilaštva, kako bi zakon efikasno ispunio svoj cilj sprečavanja i iskorjenjivanja korupcije, uz poštovanje ljudskih prava osoba na koje se mjere iz zakona odnose”, piše u Mišljenju.

Venecijanska komisija poručuje da uzima u obzir posvećenost koju su takođe tokom onlajn sastanka izrazili predstavnici Ministarstva pravde da ojačaju nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa i tužilaštva, između ostalog, planiranjem i sprovođenjem Strategije reforme pravosuđa za period 2024-2027.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) uputila je ranije primjedbe na Nacrt zakona i ukazala da predviđeno brisanje mogućnosti oduzimanja imovine članovima porodice učinioca, uvođenje roka od šest mjeseci tokom kojeg finansijska istraga mora biti okončana, smanjen vremenski okvir u kome tužilac mora podnijeti zahtjev za trajno oduzimanje imovine, može omogućiti kriminalcima da imovinu sakriju ili otuđe.

Rok do šest mjeseci u kome tužilac mora podnijeti zahtjev za trajno oduzimanje imovinske koristi propisan Nacrtom je četiri puta kraći od važećeg zakonskog rješenja koje predviđa dvije godine.

“Imajući u vidu ograničene kapacitete tužilaštva i kompleksnost istraga u vezi sa oduzimanjem imovine, kao što je to navedeno i u prethodnim komentarima, smatramo da propisivanje ovako kratkog roka može u praksi onemogućiti oduzimanje vrijedne imovine”, smatra MANS.

Upozoravaju da je to posebno problematično u slučajevima kada se krivični postupak ne može nastaviti iz razloga kao što su smrt, bolest, bjekstvo, imunitet, amnestija ili pomilovanje učinioca.

“Ovi slučajevi predstavljaju izazove za pravosudni sistem i zahtijevaju dodatno vrijeme za prilagođavanje i pronalaženje alternativnih pravnih rješenja”, navodi se, između ostalog, u primjedbama MANS-a.

Izostanak komentara na druge odredbe nije odobravanje
Venecijanska komisija podsjeća da je Crna Gora prvi put tražila analiziranje ovog zakonskog akta.

U Mišljenju je navedeno da, s obzirom na obim izmjena i hitnost zahtjeva, a u interesu sažetosti, hitno mišljenje je fokusirano na najrelevantnije promjene i pitanja koja se pojavljuju.

“Izostanak komentara na druge odredbe zakona ne treba posmatrati kao prećutno odobravanje ovih odredbi”, ukazala je VK.

Venecijanska komisija “razumije želju da se zakonodavstvo brzo unaprijedi u cilju napredovanja Crne Gore u procesu pristupanja EU”, ali i izražava žaljenje zbog ograničenog vremena koje je dato za završetak i usvajanje zakona, što je, kako se navodi, spriječilo punu javnu raspravu i diskusiju o obimu izmjena, o kojima, čini se, ne postoji jasan konsenzus među političkim snagama.