U Kraljevskom pozorištu Zetski dom počele su probe za novu predstavu „Najokrutniji čovjek“ koju režira italijanska rediteljka i glumica Monika Napo. Ovaj komad biće premijerno izveden u aprilu, a Napo će raditi sa ekipom glumaca koju čine: Pavle Popović, Aleksandar Gavranić, Zoran Vujović, Petar Novaković i Ana Vujošević.

Monika Napo poznata je po ulozi u filmu Vudija Alena „Iz Rima s ljubavlju” u kome je igrala uz maestralnog Roberta Beninjija. „Najokrutniji čovjek” progovoriće o temama koje oduvijek potresaju i intrigiraju. Postaviće i pitanja: Šta predstavlja pravu okrutnost u društvu i vezama ? Da li je moguće imati moć i imati vezu u kojoj postoji povjerenje?

Igre mesa i moći

Kako navodi rediteljka, tekst Đan Maria Ćerva u središte pozicionira tezu Oskara Vajlda da „Sve veze su seks, a seks je moć”, neizbježno stavljajući u samu srž drame i pitanje da li je seks taj koji ima prevlast nad svim ostalim?

– Takva pitanja stoje u pozadini cijele drame, koju formira niz trenutaka koji nisu povezani vremenski ni logički. Jedini lik koji putuje kroz ovaj dramski tekst je Voiko, izmišljeni lik, koji juri kroz vjekove i dobar je prijatelj jako moćnih ljudi. Kvalitet konverzacije određuju pojmovi kao što su: moć, ljubavne veze i seks. U scenama sa Virdžinijom Vulf debatuje se o seksu i o tome kako biti homoseksualac otvoreno, šta je to značilo u ranim godinama 20. vijeka, o svim razlikama između muškaraca i žena koje su tada postojale, kaže Monika Napo.

Darežljivost i srčanost

Već na samom početku rada na predstavi ona vjeruje da će komad uspjeti da iznese ovako intrigantne i intenzivne teme.

– Nevjerovatna ljepota Kraljevskog pozorišta Zetski dom omogućiće mi da postavim ovaj komad budući da ima nevjerovatnu energiju, koja je već sama po sebi moćna. Na taj način stavićemo fokus na likove, svaka scena biće malo poglavlje sama po sebi. Takođe, fokusiraću se na svjetlo, za mene kao reditelja upravo svjetlo i glumci glavni su činioci. Dopadaju mi se crnogorski glumci, darežljivi su i veoma srčani, valjda upravo zbog prošlosti ove zemlje i načina na koji se svaki njen stanovnik nosi sa tom prošlošću. Lako je njima da igraju jake, intenzivne scene, ne boje se da rizikuju i da se izlože. To su za mene najbolji kvaliteti u teatru, baš kao što sam i uvjerena da je potreba za pozorištem zapravo potreba da budemo sa drugim ljudima, tako se osjećamo manje usamljeno, kazala je Monika Napo započinjući rad na novoj predstavi.

(Pobjeda)