Nema prijava za seksualno uznemiravanje – zemlja za primjer ili ćutanje zbog stida

Slučaj Harvija Vajnstina izazvao je globalni prekid ćutanja o seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu i van njega, a žrtve su tišinu zamijenile ispovjestima. U posljednjih nekoliko sedmica žene širom svijeta pridružile su se otporu onlajn i heštegom metoo dokazale kako seksualno uznemiravanje nije dio prošlosti, već dobro poznati dio stvarnosti koji se više nije mogao sakriti.

O poznatom producentu i jednom od vlasnika kompanije Vajnstin pisali su “Njujork tajms“ i “Njujorker“ početkom ovog mjeseca i člankom sumirali 20 godina njegovog iskorišćavanja, seksualnog uznemiravanja i silovanja žena. Nakon toliko godina istraživanja, uspjeli su da objave dokazive spekulacije da je Vajnstin zaista volio da ucjenjuje lijepe i mlade glumice kako bez njegovog kreveta i te vrste “naklonosti” nikada neće postati poznate.

Ćutanje

Žene koje su godinama ćutale, a na spisku ih trenutno ima blizu 70, otvoreno su iznijele detalje seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja, a među njima se nalaze i svjetski poznate glumice poput Gvinet Paltrou, Anđeline Džoli i Rouz Mekgovan.

Većina glumica na spisku se proslavila, osvojila Oskar i upisala se na takozvanoj A listi glumačke ekipe. Za sve to je, navodno, bio zaslužan Vajnstin, koji se nije zaustavljao na uznemiravanju, već je desetak žena podiglo i optužnicu za silovanje. Korporacijski magnat i producent koji je sebi izgradio čvrstu poziciju u Holivudu godinama je žene držao u pravnom vakuumu, ne dajući im prostora da podnesu prijavu kako kroz mito, tako i ugovorom o diskreciji.

Centri moći

Međutim, ono neočekivano što se desilo jeste da su žene različitih poslovnih pozadina počele da govore o svom iskustvu onlajn, te da ni jedna branša nije ostala nedodirnuta od privatnog sektora do državnih institucija. Vajnstinov efekat uspio je da prodre u svaku poru društvenog djelovanja.

Prošle sedmice je poslanica Zelene stranke/Evropske slobodne alijanse Teri Rajntke u Evropskom parlamentu, sa koleginicama iz partije, govorila o seksualnom uznemiravanju. Istakle su u svom obraćanju da je dosta bilo tišine i skrivanja, te da žene na svim nivoima moraju progovoriti, jer je to jedini način da se zaustavi seksualno uznemiravanje.

Pokrenuta je i peticija s njihove strane, koja je u subotu brojala više od 10.000 potpisa, a cilj je da se, između ostalog, napravi dobro definisani normativni okvir koji će i na evropskom i na nacionalnim nivoima odrediti seksualno uznemiravanje i propisati adekvatne sankcije.

Ispovijest

Sagovornica Pobjede, koja je tražila anonimnost, počela je razgovor prisjećanjem na četvorogodišnji rad u jednoj uspješnoj crnogorskoj firmi, na poziciji sekretarice.

“Imala sam tada 25 godina. Pratila sam kodeks oblačenja, kao i pravila ponašanja i nijednim gestom nijesam slala signale nadređenima, koje bi neko od njih mogao pogrešno protumačiti”, objašnjava ona.

Međutim, i pored adekvatnog ponašanja, bilo joj je, kako je rekla, u prisustvu šefa uvijek neprijatno.

“Nikada me nije dodirnuo, niti pitao da se nađemo van radnog vremena, ali me je uvijek tako prodorno gledao, svakog jutrao komentarisao moj izgled i gotovo uvijek pred drugima govorio: „Da mi je ona žena, ne bi iz kuće izlazila”, prisjeća se ona.

Prema njenim riječima, držala je distancu, ali nije mogla ni po jednom kodeksu da ga prijavi iako se osjećala „konstantno uznemireno” u njegovom društvu.

“Zakazivao bi sastanke i putovanja i vodio mene kao asistentkinju iako nijesam znala engleski niti imala pojma o čemu on priča. Najgore je bilo kad ostanemo sami priča se uvijek svodila na seks. Kad bolje razmislim, on je samo o tome pričao kad ostanemo sami”, objašnjava ona.

Agoniju je, kako je rekla, prekinula odlaskom iz firme, a uvjerena je da je njen slučaj bio klasičan primjer seksualnog uznemiravanja.

“Da sam slučaj prijavila, kolege bi rekle: Vidi ovu nezahvalnu osobu, koliko joj je samo prilika pruženo”, zaključila je ona.

Naša država

Savjetnica za odnose s javnošću Osnovnog suda u Podgorici Ana Krkeljić istakla je za Pobjedu da u ovoj godini nije bilo predmeta formiranih po osnovu naknade štete zbog seksualnog uznemiravanja na radu i u vezi sa radom.

Sa druge strane, kako je rekla, nije bilo ni slučajeva nedoličnog ponašanja u međusobnim odnosima službenika u Osnovnom sudu u Podgorici, a samim tim ni seksualnog uznemiravanja.

Etički kodeks

Kako su za Pobjedu naglasili iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, nijesu im se obraćali građani s pritužbama za seksualno uznemiravanje, niti su imali prijavljenih slučajeva navodnog seksualnog uznemiravanja u samoj instituciji.

Prema njihovim riječima, na zaposlene se primjenjuju propisi Etičkog kodeksa državnih službenika i namještenika, koji se primjenjuje i u svim ostalim državnim službama.

“Njima su utvrđeni etički standardi i pravila ponašanja državnih službenika i namještenika, a što pretpostavlja verbalno i neverbalno ponašanje koje isključuje svaki vid povrede dostojanstva i ličnog integriteta u sferi seksualnog života”, naveli su iz kancelarije ombudsmana.

Krivični zakon

Seksualno uznemiravanje nije posebno definisano u Krivičnom zakonu, međutim, prepoznato je, kako su objasnili iz te kancelarije, kroz nekoliko odredbi, od kojih, između ostalog, u članu 220 kojim je zabranjeno i sankcionisano nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici.

“U tom članu prepoznati su i elementi verbalnog, neverbalnog i drugog neželjenog ponašanja seksualne prirode koje vrijeđa psihički i fizički integritet ličnosti i izaziva ponižavajuće, uvredljivo i drugo neželjeno okruženje”, naveli su iz insitucije zaštitnika.

Seksualno uznemiravanje je, osim u Krivičnom zakonu, prepoznato i u Zakonu o radu, a predviđena je i prekršajna sankcija u članu osam.

“Smatramo da postojeće zakonsko uređenje i propisana inkriminacija pružaju osnov za djelotvornu pravnu zaštitu od seksualnog uznemiravanja. Naravno, to podrazumijeva efikasan rad i postupanje od organa zaduženih za sprovođenje zakona otkrivanja, gonjenja i presuđivanja”, zaključili su iz kancelarije ombudsmana.

Privatni sektor

Portparolka kompanije Telenor Crna Gora Emilija Rabrenović za Pobjedu je kazala da u toj kompaniji nijesu imali prijavljenih slučajeva seksualnog uznemiravanja.

Prema njenim riječima, u svim zemljama u kojima ta kompanija posluje važi jedinstven kodeks ponašanja, koji na precizan i detaljan način tretira različita pitanja profesionalne etike.

“Naša kompanija ne toleriše omalovažavajuće ponašanje bilo koje vrste, a Kodeks promoviše poštovanje ljudskih prava i svih oblika različitosti. Svi zaposleni u Telenoru dužni su da se pridržavaju pravila koja obuhvataju različite principe etičkog i profesionalnog postupanja u međuljudskim odnosima, među kojima je i poštovanje drugih kolega”, naglasila je Rabrenović.

Kroz Telenorov kolektivni ugovor, prema njenim riječima, psihičko zlostavljanje ili ponižavanje drugog zaposlenog, u koje spada i seksualno uznemiravanje, definisano je kao teža povreda radne obaveze.

“To može biti prestanak radnog odnosa, odnosno otkaz ugovora o radu”, istakla je Rabrenović i dodala da u toj kompaniji, u skladu sa Zakonom o radu, imaju i zaposlenog koji je zadužen za posredovanje u slučaju bilo koje vrste mobinga.

Zakon

Zakonom o zabrani diskriminacije u članu sedam seksualno uznemiravanje prepoznaje se kao poseban oblik diskriminacije u odnosu na član dva istog zakona, odnosno “kad neželjeno ponašanje ima za cilj ili čija posljedica je povreda ličnog dostojanstva, izazivanje straha, osjećaja poniženosti ili uvrijeđenosti ili stvaranje neprijateljskog ili ponižavajućeg okruženja”.

U stavu dva člana sedam napisano je da se „diskriminacijom smatra i svako neželjeno verbalno, neverbalno ili fizičko ponašanje seksualne prirode, kojim se želi povrijediti dostojanstvo nekog lica ili grupe lica, odnosno kojim se postiže takav učinak i kojim se posebno izaziva strah, stvara neprijateljsko ili ponižavajuće okruženje, i izaziva osjećaj poniženosti ili uvrijeđenosti“.

Novčane kazne do 20.000 eura

Šefica kabineta ministra za ljudska i manjinska prava Sanja Žugić za Pobjedu je objasnila da se naša država potpisivanjem Istanbulske konvencije obavezala da, između ostalog, razvije multidisciplinarni odgovor na nasilje, te da prema Ustavu ratifikovana međunarodna dokumenta imaju primat nad domaćim zakonodavstvom.

“Za seksualno uznemiravanje, definisano članom sedam Zakona o zabrani diskriminacije, predviđene su novčane kazne, pa je tako za taj čin fizičkog lica predviđena novčana kazna u iznosu od 150 do 2.000 eura, dok će za isto djelo pravno lice platiti od 1.000 do 20.000 eura”; precizirala je Žugić.

Prema njenim riječima, „za odgovorno lice u pravnom licu predviđena je kazna od 500 do 2.000 eura“, dok će se i preduzetnik, odnosno preduzetnica za isti prekršaj kazniti novčanom kaznom od 300 do 6.000 eura.

Pobjeda