“Nije problem korona, već GLAD u doba korone”

Banku hranu Crne Gore kontaktira sve veći broj socijalno ugroženih građana, kako onih koji su korisnici socijalne pomoći tako i onih koji su bez zaposlenje duži vremenski period, penzionera sa niskim penzijama, kao i onih koji su izgubili posao kao posledicu epidemije Kovid- 19 i mole za pomoć.

Prema riječima Marine Medojević, predsjednice Fondacije Banka hrane Crne Gore i
Volonterskog tima, osim što nemaju način kako da se prehrane jer pomoći nema ni od kuda, kako kažu, suočavaju se sa problemom plačanja kirije i računa za struju, vodu, telefon itd.

“Ono što je posebno zabrinjava je da među ovom, sve većom kategorijom stanovništva naše države se nalazi veliki broj pozitivnih na korona virus. Sasvim je moguće da je uzrok tome oslabljen imunitet kao posljedica slabe ishrane i loših uslova stanovanja.

Ljudi pozitivni na kovid-19, nam kažu da doktori preporučuju korišćenje suplemenata, odnosno vitamine i probiotik, koje ne mogu dobiti na recept. Takođe im je problem kupiti dezinfekciona sredstva kako bi zaštitili ostale članove domaćinstva od zaraze”, navodi Medojević.

“Iz desetogodišnjeg iskustva pomoći socijalno ugroženima tvrdimo da se najmanje pomaže u higijenskim sredstvima, jer su skupa. Najčešća pomoć koju dobijaju socijalno ugrožene porodice je u najosnovnijim živitnum namirnicam: brašno, šećer, ulje, tjestenina, konzerve.

Pitamo institucije sistema kako ljudi da u ovim uslovima, bez posla, bez prihoda, očuvaju zdravlje i šta da rade kad obole?

Da li može država obezbijediiti ljudima koji teško žive suplemente i sredstva za dezinfekciju kako bi ozdravili a i smanjili mogučnost prenosa virusa na svoje okruženje?”, pitaju iz Banke hrane i prenose pismo jedne porodice koja živi u nemaštini. Roditelji su nezaposleni a socijalnu pomoć nemaju zbog procedure ostavinskog postupka pokojnog oca.

“Dijete nam je pozitivno na COVID, a imamo ih ukupno četvoro, pa je pitanje koliko će potrajati dok ostala djeca ne budu pozitivna. Nije problem virus, problem je kako se izboriti sa nemaštinom. Kada utvrde da je neko pozitivan ljekari prepisu antibiotik, i to najčešće najjači, i koji zahtijeva probiotik. Svima preporučuju vitamine, suplemente, jaku hranu sa puno voća, povrća i kvalitetnog mesa.
Sve to, naglašavaju ljekari, treba da uzimajući zdrave osobe, kao preventiva, da se ojača imunitet.
Problem nastaje kad udjete u apoteku da kupite sve to što treba.
Najjeftiniji vitamini su 3,5 e, i za šestočlane porodicu to pakovanje traje 3 dana. Primjera radi pakovanje vitamina C sa učinkom košta 8 eura, pakovanje D vitamina 7,5 eura, probiotik je isto tako izmedju 7 i 8 eura. Sredstva za dezinfekciju su od 1,6 do 2,5 eura za litar, ali to se potroši za 2 dana, jer se dezinfekciju vrši desetinu puta dnevno. Za svaki kontakt sa oboljelim treba nova maska i novi par rukavica, za svaki izlazak oboljelog iz sobe za izolaciju isto tako treba svaki put nova maska i novi par rukavica. O povećanoj potrošnji deterdžena, sapuna, sampona ne vrijedi ni pisati.
Posebna priča je ishrana …svi preporučuju jaču ishranu…nijesu priganice, džem i pašteta od 30 centi jaka ishrana. Sokovi i voće, meso i sir su nam misaone imenice. Preporučuju ljekari čaj sa medom, djumbirom i limenom, a što manje šećera…e , mi imamo samo caj sa šećerom, a i to ne svaki dan.
Ponavljam, nije najveći problem korona, problem je glad u vrijeme korone.
Nadležni se oglusuju o sve apele. Ako smo kao porodica svi u izolaciji, tesko se moze juriti za papirima koje obi traze da bi odobrili pomoć. A papire, potvrde,traže svi. Znači, dilema je da li ostati kući i čuvati druge od sebe, ili izaći i skupljati papire da bi vam odobrili 20-30 eura pomoći, a istovremeno prenijeti virus nekom drugom.
Prodali smo sve što se moglo prodati, sad ostaje samo telefon preko kojeg četvoro djece prati nastavu. Znači, sad i bez ljekova, bez hrane i bez obrazovanja.”