Od 73 miliona samo 20 uloženo namjenski

Za deset godina u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i  zapošljavanje invalida prikupljeno oko 73 miliona eura, a namjenski  utrošeno tek dvadesetak.  Nevladine organizacije traže promjenu zakona,  poseban račun i formiranje specijalizovanih radionica i centara.

Ambroz Nikač je grafički dizajner sa  tridesetogodišnjim iskustvom, zavidnom informatičkom pismenošću i  odlično govori engleski. Uzalud čekajući stalni posao, vrijeme provodi  baveći se streljaštvom, igra stoni tenis i izrađuje suvenire od kože.

Pored brojnih vještina u njegovom CV-ju, kao i u još 11 hiljada  drugih na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG), stoji  podatak koji odbija poslodavce – osoba sa invaliditetom (OSI).

“Diskriminacija i predrasude prema OSI su jače od znanja, vještina i  sposobnosti. I u Zavodu za zapošljavanje vjerovatno smatraju da mi posao  nije potreban, pa nijesu ni zvali da mi nešto ponude. I kad bi me  pozvali, mogao bih doći samo do portira, jer lift za OSI već godinama  nije u funkciji”, kaže Ambroz u razgovoru za Centar za istraživačko  novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Predrasude nijesu jedini problem ovih osoba. Nikač i ostali na birou  rada žrtve su i Vladinog nenamjenskog trošenja novca koji se posebnim  zakonom prikuplja za OSI. U posljednjoj deceniji, kako su izračunali u  Udruženje mladih sa hendikepom (UMHCG) i Savezu udruženja paraplegičara  Crne Gore, umjesto za invalide, oko 53,8 miliona eura završilo je u  budžetskim ponornicama. Na svako pitanje o sudbini tog novca iz Vladinih resora uzvraćaju – ćutanjem.

Milionske sume koje se svake godine zakonski prikupe od poslodavaca  koji ne zapošljavaju osobe sa invaliditetom, trebalo bi da posluže i za  profesionalnu rehabilitaciju OSI, za specijalizovane radionice i centre,  ali i za brojne pogodnosti i beneficije preduzetnicima koji otvore  takva radna mjesta. Ali, sve što se u tekućoj godini ne utroši u ove  svrhe, Vlada jednostavno uzme.

Sagovornici CIN-CG, smatraju da se moraju precizirati zakonska  rješenja kako bi se sačuvao namjenski prikupljen novac i promijenila  praksa koju vrijeme nije potvrdilo. Kada je 2008.godine usvojen Zakon o  profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI, na birou rada bilo je  2.536 takvih osoba, a sada ih je gotovo četiri puta više. Za 10 godina  primjene zakona, koji je obavezao poslodavce na plaćanje posebnog  doprinosa ukoliko ne zaposle propisani broj osoba sa invaliditetom,  prikupljeno je 73,3 miliona eura. Od te sume za invalide utrošeno je  svega dvadesetak miliona.

„Poseban doprinos iz člana 22 Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i  zapošljavanju lica sa invaliditetom, strogo je namjenski. Međutim, na  kraju kalendarske godine dolazi do storniranja prikupljenih  budžetskih sredstava. Nepotrošeni novac se ne prebacuje u sljedeću  godinu, već se povlači i kalendarska godina počinje po novom planu  potrošnje za tekuću godinu“, kažu iz Saveza udruženja paraplegičara Crne  Gore.

Direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore Marina Vujačić  ocjenjuje da je problem u dijelu nadležnosti institucija koje  koordiniraju procesom profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja ovih  osoba, ali da je „najveća odgovornost na Vladi, odnosno Ministarstvu  rada i socijalnog staranja koje bi trebalo da osigura kvalitetno  zakonsko rješenje i njegovu primjenu, dok bi Ministarstvo finansija  trebalo da brine za namjensko korišćenje novca”.

Zakonom je definisano je da se doprinos poslodavaca uplaćuje na  poseban račun budžeta, Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i  zapošljavanje OSI. U stvarnosti, taj poseban račun ne postoji. Milioni  eura tako nestanu, jer Ministarstvo finansija koristi zakonsko  opravdanje da se novac opredjeljuje u skladu s planom i da utrošak  zavisi od izvršenja. Apsurd na koji podsjeća Vujačić je da i to  Ministarstvo finansija prethodno uplaćuje novac u ovaj fond, jer ne  ispunjava zakonsku obavezu o zapošljavanju OSI.

I poslanik u Skupštini Crne Gore i bivši predsjednik Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Aleksandar Damjanović  problem vidi u tome što Fond za profesionalnu rehabilitaciju i  zapošljavanje osoba sa invaliditetom nije samostalan, pa se sav  neutrošeni novac, na kraju godine jednostavno prelije u tekuću budžetsku  rezervu. Zato je potrebno raditi na tome da se Fond izdvoji kao poseban  organ. “Jedino tako bi se omogućilo da novac ide onima kojima je i  namijenjen”, smatra Damjanović.

On kaže da je u Skupštini bilo inicijativa da se ovo stanje promijeni, ali predlozi nijesu prošli.

“Ne  radi se o maloj sumi. Međutim, Ministarstvo finansija ne dostavlja  informacije iz kojih bi se vidjelo kako i gdje preusmjerava novac. U  završnom računu nema evidencije o tome koliko je iz ovog izvora otišlo u  tekuću rezervu”, kaže Damjanović.

Ministarstvo finansija nije odgovorilo ni na pitanje CIN-CG o tome  gdje je završio novac zakonski namijenjen profesionalnoj rehabilitaciji i  zapošljavanju OSI.

Zahvaljujući, između ostalog i aktivnostima UMHCG, kroz projekat “Naš  je budžet naša stvar” pokrenuta je inicijativa da Državna revizorska  institucija (DRI) u svoj plan  za ovu godinu uvrsti i kontrolu uplate i  raspodjele posebnih doprinosa za zapošljavanje OSI, koja je u nadležnost  Poreske uprave i Ministarstva finansija. Prethodna revizija odnosila se  samo na nadležnosti Zavoda za zapošljavanje i Ministarstva rada.

U UMHCG odgovornost vide u Ministarstvu rada i socijalnog staranja  zato što nije donijelo ključni podzakonski akt, kako bi se uredilo  osnivanje i rad posebnih organizacija za zapošljavanj  predviđenih  zakonom – zaštitni pogoni, radionice i centri u kojima bi se angažovale  OSI teško zapošljive na otvorenom tržištu rada. Nije definisalo ni  uslove i kriterijume, pa ni sprovelo stipendiranje, kao mjeru aktivne  politike zapošljavanja ovih osoba.

Zavod za zapošljavanje je tek u posljednje dvije godine nešto  efikasniji u potrošnji ovog novca, ali opet nedovoljno i uz taktiku da  projekte za finansiranje takozvanih grant šema za osposobljavanje OSI  raspisuje u drugoj polovini godine. Tako se novac po konkursima za  tekuću godinu isplaćuje iz budžeta za narednu.

I saradnja UMHCG sa Savezom slijepih Crne Gore, kako kaže Vujačić,  doprinijela je da se iz budžeta Zavoda za zapošljavanje poveća iznos  namijenjen za mjere profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja OSI.

“Ovo ne znači da smo zadovoljni. I nećemo biti dok sve institucije ne  rade u potpunosti svoj dio posla, odnosno dok se Fond za profesionalnu  rehabilitaciju i zapošljavanje OSI ne izdvoji kao posebno pravno lice i  ne osigura njegova efiikasnost i namjena. Redovno se i u Izvještaju  Evropske komisije o Crnoj Gori nalazila rečenica o nenamjenskom trošenju  sredstava i politici zapošljavanja OSI, a i Delegacija EU u Podgorici  je zainteresovana za ovu temu”, napominje Vujačić.

Značajnu sumu iz posebnog doprinosa, Fond za profesionalnu  rehabilitaciju i zapošljavanje utroši na finansiranje grantova,  projekata za zapošljavanje OSI. Suštinski, to ne povećava zapošljivost  ovih osoba, jer se najveći broj njih nakon okončanog projekta vrati u  evidenciju Zavoda.

“Grant šeme bi trebalo da se koriste za podizanje kapaciteta OSI,  pripremu za zapošljavanje, dokvalifikaciju i prekvalifikaciju, a ne kao  isključivi i obavezni model zapošljavanja, koji nema adekvatne i  dugoročne ishode u velikom procentu slučajeva”, smatra Vujačić.

Vlada sa rukom na srcu i drugom u kasi

Marina Vujačić kaže da su poražavajući podaci koje je UMHCG dobio od  Vlade Crne Gore, kabineta predsjednika i Generalnog sekretarijata kao i  od ministarstava o broju zaposlenih OSI i iznosu posebnog doprinosa koji  su uplatili u skladu sa Zakonom. Najveći broj resora nema ni jedno  zaposleno lice sa invaliditetom, tek poneko ima jedno ili dvoje. Mnogi  resori opredijelili su se da obračunavaju značajne iznose na ime  posebnog doprinosa, umjesto da zaposle osobe sa invaliditetom.

“Izjava premijera na sjednici Vlade 28.marta 2019.godine, kojom je  pozvao ministre da zapošljavaju OSI i najavio da će on prvi to učiniti,  ne djeluje ohrabrujuće. Porazno je da premijer poziva svoju Vladu na  poštovanje Zakona, i da se zapošljavanje sprovodi na osnovu izjava i  apela a ne propisa i sistemske politike”, kaže Vujačić.

Zakon nudi subvencije

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI nudi  mogućnost da poslodavci ostvare značajne benefite uključujući i  subvencioniranje bruto zarade ovih osoba čak do 75 odsto. Umjesto toga,  poslodavci obično biraju plaćanje posebnog doprinosa.

Član 21 Zakona precizira da je poslodavac koji ima od 20 do 50  zaposlenih dužan da zaposli najmanje jedno lice sa invaliditetom. Ako  ima više od 50 zaposlenih, dužan je da zaposli najmanje pet odsto osoba  sa invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih.

Stopa posebnog doprinosa koju su poslodavci dužni da uplaćuju ako ne  zaposle OSI iznosi i do 20 odsto prosječne mjesečne zarade u Crnoj Gori.

Na drugoj strani, poslodavac koji zaposli osobu sa  invaliditetom ima  pravo i na subvencije za prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada,  pokriće ličnih troškova asistenata – pomagača, kao i na povoljne kredite  za kupovine mašina prilagođenih ovim osobama.