Održana komemoracija Goranu Bulajiću

U Crnogorskom narodnom pozorištu danas je održana komemoracija povodom smrti
Gorana Bulajića, dramaturga i reditelja, doživotnog člana CNP-a. Od Gorana su se
oprostile brojne kolege i prijatelji, prisjećajući se njegovog bogatog stvaralaštva u
pozorištu i na televiziji.
Vesna Vujošević-Labović, umjetnička direktorica CNP-a istakla je da je velika
odgovornost govoriti o Goranu, jer su njegova djela, priznanja i nagrade za ta djela-
brojne, “a tek se ne da prebrojati ljude koji sa poštovanjem govore o njemu.”
„Jednom kada nađeš svoje mjesto u pozorištu, više povratka nema. Kada sastaviš
noći i dane i dane i noći koje prerastu u godine i opet sve tako, zauvijek si obavezan
da promišljaš, daješ najbolje od sebe za viši cilj, za nešto što će se urezati duboko u
gledaoca, za nešto što bi možda svijet barem na tren učinilo boljim mjestom za sve
nas. Tako doživljavam kreativnu snagu i plemeniti duh koji je krasio Gorana. Naročit
je bio Goranov odnos prema glumcima, o tome će oni govoriti a ja mogu izdvojiti
jedno djelo nastalo u onim teškim godinama pandemije koje je omogućilo glumcima
a i pozorištu da ipak ima kvalitetan projekat koji je bilo moguće razmijeniti sa
publikom. Riječ je o “Poetskom teatru” kojem sam se često vraćala i iznova gledala
shvatajući da takav projekat može biti značajna prezentacija naše kulture i
umjetnosti a i glumačke umješnosti”, istakla je Vujošević-Labović.

Stevan Koprivica, dramski pisac i direktor Gradskog pozorišta Podgorica govorio je
o Goranovom rediteljskom radu: „On je, za reditelje potpuno atipično, umio da sebe
stavi u prividno drugi plan, da bez teatralnih eskapada, tiho, onako „ kao da neće“
usmjerava glumce, ali i pisca, na glavne tokove i ishodišta predstave, tako da na
kraju mislimo da smo sve mi to sami smislili, a u stvari je iza toga stajala njegova
mudrost i talenat. Mirni, pitomi Goran, plavookog osmijeha. Goran koji umije da
kaže, kad neko „ uđe u crveno“, „neka bolan, pušti to, ne troši se ni za šta, no daj da
ovo sad ponapravimo“… I odmah je sve bivalo drugačije“, rekao je Koprivica.

Novinar Vanja Kovačević oprostio se od Bulajića u ime Radio televizije Crne Gore.
„Posvećujući se pozorištu i televiziji, pronalazeći u njima suštinu i smisao,  znao je
da je to čaroban prostor nastanka novih začudnih svjetova, ali isto tako, znao je da
se ništa od toga ne može stvoriti bez saigrača, bez saborca: bez saučenika. Zato je
bio cijenjen. I što je važnije- voljen. I kao dramaturg i kao reditelj i kao urednik
Kulturno umjetničkog programa Televizije Crne Gore i kao… Svakako, kako god
okrenete. U sve što je radio, unosio je snažan pečat subjektivne interpretacije, a
pogotovo ljubavi. Zato je njegov teatar poezije bio i ostao poezija suštine. Suština
umjetnosti ali još više suština života.Zato je uspio”, naglasio je Kovačević.

Umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta Janko Jelić, govorio je o izuzetnom
Bulajićevom doprinosu razvoju Nikšićkog pozorišta ali i sveukupnom razvoju
crnogorske pozorišne scene, osvrnuvši se na njihovo dragocjeno prijateljstvo i
saradnju.
U ime Kotorskog festivala pozorišta za djecu pričala je Jelena Vukasović. „Goran
Bulajić za kotorskih godina bio je značajna preporuka naše manifestacije. Jer je znao
i razmijevao. Jer je pitao i učio. Jer mu ništa nije bilo teško. Jer je bio dobar čovjek
sa kojim je bilo lako i lijepo raditi. Srećni smo što smo Gorana Bulajića poznavali i što
je dio svojih znanja, umijeća, svoga srca, utkao u sve što je Kotorski festival bio i
jeste“, navela je Vukasović.
Glumica CNP-a Julija Milačić Petrović Njegoš emotivno se oprostila od Bulajića.
“Div sa dubokim zelenim očima  u kojima se kriju luče vrijedne sjećanja dok me ima.
Vlasnik najtoplijeg glasa, onog koji je raspetljao svaki čvor koji me gušio tokom
građenja uloge. Sa njim su Luda Mara, Stana, Radmila, Paulina i mnoge druge
oživjele pred očima publike, živjele i bile nagrađivane. Sa njim su i utihnule jer čini se
da smo svi mi koji smo imali čast da radimo sa Goranom  utihnuli tog dana kada se
njegov život ugasio. Svjesni da smo izgubili prijatelja, učitelja i izlječitelja. Onog koji
nas je svojom čistotom tjerao da od sebe uvijek zahtijevamo pošten rad, slobodnu
kreaciju i nadesve istinu u partnerskoj igri, istinu u svakom odnosu na sceni ali i van
nje.  U njegovim procesima nisu postojali konflikti, svaka pomisao na to bi u startu
bila izliječenja. Goran je volio i mi smo njega voljeli. Mladi crnogorski glumci su
ogledalo i Goranov odraz će ostati u njihovim bićima”, rekla je Milačić Petrović-
Njegoš i pozvala prisutne u punoj Sali CNP-a na višeminutni, posljednji aplauz.
Goran Bulajić preminuo je 18. novembra u 67. godini.