Okoreli Crnogorac u štiklama i roze majci uputio se na Adu Ciganliju i evo šta je svima poručio - Volim Podgoricu

Okoreli Crnogorac u štiklama i roze majci uputio se na Adu Ciganliju i evo šta je svima poručio

Moje ime je Marko Vukićević. Kolege me obično prozivaju da sam previše ozbiljan, jer se rijetko smijem na poslu – ne zato što sam mrgud, nego se jednostavno vodim onom “kad se radi, radi se”. Crnogorac sam (šok, zar ne?), imam skoro 100 kila i visok sam skoro dva metra. Zato su se vjerovatno svi šokirali kad sam prihvatio da obujem roze štikle i majicu i uputim se na Adu Ciganliju.
Ne, ovo nije još jedan od eksperimenata “24 sata” ili jedan od onih tekstova “pokušao sam ovo ili ono”, ovo je tekst o nečemu mnogo ozbiljnijem – raku dojke.

U Srbiji je tokom 2014. godine od raka umrlo 21.322 ljudi – 12.117 muškaraca i 9.205 žena. Samo od raka dojke stradalo je 1.648 žena. Ove poražavajuće statistike bile su za mene dovoljan razlog da obujem štikle i zaputim se na 20-metarsku trku na sportskim terenima na Adi, gdje se danas obiležavao mjesec borbe protiv ove bolesti.

Trka u štiklama za borbu protiv raka dojke

Trka u štiklama za borbu protiv raka dojke, Foto: A.Baclija

Da se razumijemo, ovo nije bio ni malo lak poduhvat. Roze majica, roze štikle, prijatelji koji vam se podsmijevaju, više od 200 okupljenih ljudi koji vas fotografišu, a vama je u glavi samo jedna misao “šta mi je ovo trebalo?”

Trka u štiklama za borbu protiv raka dojke

Trka u štiklama za borbu protiv raka dojke, Foto: A.Baclija

I onda se sjetim, sjetim se te brojke od 1.648 žena, sjetim se muka kroz koje je moj đed prolazio kada je takođe imao rak kada sam ja bio još mali, pa mi nije bilo jasno zbog čega moram da pomažem mami da ga nosimo uza stepenice nakon hemoterapije, sjetim se da bi mi se srce slomilo kada bi i moja majka morala da prolazi kroz istu patnju. Sjetim se i dvije sestre koje imam i dvije sestričine i shvatam da je to što ću progutati moj ponos na tih 10 sekundi apsolutno najmanja stvar koju mogu da uradim kako bi makar na kratko vrijeme podigao svijest o ovoj bolesti.

Ova akcija, koju su sproveli Avon, Fond B92 i Ambasada SAD uz podršku Ministarstva zdravlja, predstavlja nešto što iznova treba podržavati i nadograđivati iz godine u godinu. Nas je bilo 20-ak momaka koji su došli da trče, većinom su bili muževi koji su došli na nagovor svojih supruga, ali su došli.

Trka u štiklama za borbu protiv raka dojke

Trka u štiklama za borbu protiv raka dojke, Foto: A.Baclija

Ono što me je posebno oduševilo su i tri momka, na prvo oko blejača koji su došli samo da igraju basket. Kada su prišli i raspitali se o čemu se radi, odmah su odabrali tri para štikli i prvi stali na start da trče. Srbiji i svijetu je potrebno više tih “blejača” dobrih srca koji su na trenutak zaboravili svoj status kul likova da bi obukli roze štikle i trčali 20 metara.

Trka u štiklama za borbu protiv raka dojke

Trka u štiklama za borbu protiv raka dojke, Foto: promo

Ovo je bez sumnje bila najteža, ali najvažnija stvar koju sam do sada u radio, a ako jedan Crnogorac, kome je otac vikao “izrode” preko telefona kada sam mu saopštio svoju odluku (šalio se, naravno) mogao da se odluči na ovaj potez, onda, muškarčine, štikle u ruke i dogodine i vi na trku!

Trka u štiklama za borbu protiv raka dojke

Trka u štiklama za borbu protiv raka dojke, Foto: A.Baclija

P. S. Zagrlite svoje voljene dame i recite im da redovno idu na kontrolu. Ponavljajte im to svaki dan, kad god imate priliku. Rak dojke je izlječiv u 90 odsto slučajeva ako je otkriven na vrijeme.

(24 sata)

1 komentar

  1. Dragi Bože, kakvo ludilo… Kakve veze imaju zenske stikle na muškarcima sa rakom dojke.. Pa ovaj gay lobi koristi svaku priliku da isfeminizira naše muskarce. Da budemo što ženstveniji i ne daj Bože da znamo da koristimo oružje, da imamo redovan vojni rok, da smo muževni, hrabri, dostojanstveni… Ne ne, bitno je da nas obuku u rozo i popnu na štikle i da se sprdaju sa nama, a sve zavijeno u tzv humanu svrhu borbe protiv raka?! Pa taj isti rak hara Srbijom i Crnom Gorom zbog NATO bombardovanja 1999 god. Ispustili su na teritoriju SR Jugoslavije više uranijuma nego sto je bačeno na Hirošimu i Nagasaki. Posebno dramatično je na Kosovu i Metohiji gdje je bilo skoncentrisano 90 posto bombi sa osiromašenim uranijumom. To je ratni zločin neviđenih razmjera! A oni se sprdaju sa nama i oblace nam štikle… Neka neka narode trpi i gledaj dok ne pukneš, kao prije neku noć što je narod izašao na ulice u Podgorici! Dosta je bilo! Napolje sa zapadnim zlotvorima!

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com