Sajovcima Boru Grguroviću i Goranu Zejaku opet će se suditi za prebijanje Milorada Mija Martinovića, nakon protesta Demokratskog fronta u oktobru 2015. godine.

Tako je Viši sud odbio žalbu tužilaštva da im dosudi veće kazne i ukinuo presudu kojom su osuđeni na po godinu i pet mjeseci zatvora za zlostavljanje i mučenje Martinovića.

Sud je, međutim, prihvatio žalbu njihovog branioca advokata Zdravka Begovića, vratio postupak na ponovno suđenje i potvrdio dio prvostepene presude kojom su oslobođeni za lomljenje Martinovićevog automobila.

“U postupku po žalbama izjavljenim protiv presude Osnovnog suda u Podgorici K.br. 856/15 od 12.03.2018.godine, Viši sud u Podgorici je odbio kao neosnovanu žalbu ODT Podgorica u odnosu na oslobađajući dio presude i u tom dijelu presudu potvrdio. Istom odlukom uvažena je žalba branioca okrivljenih i ukinuta prvostepena presuda u stavu I izreke i u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje”, odgovorili su “Vijestima” iz Višeg suda.

Tužilaštvo je krajem aprila podnijelo žalbu na presudu sutkinje podgoričkog Osnovnog suda Nade Rabrenović, tražeći veće kazne za Grgurovića i Zejaka, ali i da se osude i za lomljenje Martinovićevog automobila.

“Prvostepeni sud je optuženima izrekao blagu kaznu pri čemu je suviše vrednovao i precijenio olakšavajuće okolnosti na strani optuženih”, piše u žalbi koju potpisuje tužiteljka Danka Ivanović Đerić.

U njoj se konstatuje da, prema međunarodnoj Konvenciji protiv mučenja, ni vanredne okolnosti, ni naređenja pretpostavljenih ne mogu da opravdaju mučenje.

Pozivajući se i na brojne druge međunarodne dokumente u žalbi se ističe da je kazna na zakonskom minimumu neprimjereno blaga, ako se uzme u obzir da je Komitet protiv mučenja sugerisao da bi u sličnim slučajevima kazne trebalo da se kreću od šest do 20 godina zatvora.

U crnogorskom Krivičnom zakonu za krivično djelo mučenje predviđena je kazna zatvora od jedne do osam godina. U tužilaštvu ukazuju da je nejasno zašto sud nije prihvatio i dio iskaza Martinovića da su mu uništili vozilo, kada je već i sud utvrdio i prihvatio Martinovićev iskaz kao jasan i istinit.

“On je decidno naveo da su policijski službenici koji su ga udarali, nakon što su se odmakli od njega, ista grupa policajaca prišla njegovom vozilu i počeli palicma i nogama udarati po staklima i limariji vozila…”, piše u žalbi.

Sutkinja Rabrenović je u martu izrekla presudu, osudivši ih na po godinu robije za mučenje i na po pola godine za nanošenje teških tjelesnih povreda, izričući im jedinstvene kazne zatvora od po godinu i pet mjeseci.

Sutkinja ih je oslobodila optužbi za uništenje i otuđenje tuđe stvari, jer, kako je rekla, nije dokazano da su nakon prebijanja polomili i Martinovićev automobil.

Obrazlažući presudu istakla je da su dobili minimalne zatvorske kazne za ta djela, zato što ranije nijesu osuđivani i jer su porodični ljudi koji imaju djecu.

Ona nije našla otežavajuće okolnosti za Grgurovića i Zejaka. Sutkinja je tada kazala i da je dokazano da su dvojica pripadnika SAJ-a prebili Martinovića, a što je utvrdila iz iskaza oštećenog i njegovih saputnika u vozilu, uvida u video- snimak, kao i medicinske dokumentacije i svjedočenja vještaka. “

Okrivljeni nijesu sporili da su zadali udarce Martinoviću, ali su rekli da se agresivno ponašao, što nije utvrđeno iskazima svjedoka”, navela je Rabrenovićeva.

Ona je dodala i da su saslušana 53 pripadnika SAJ-a, ali da “video-snimak događaj predstavlja drugačije”.

Objašnjavajući zašto ih je oslobodila za uništenje vozila, sutkinja je, između ostalog, navela da DNK vještačenjem bombe nije utvrđeno podudaranje materijala sa nijednim od 53 sajovca, pa ih je “sud u sumnji oslobodio krivice”.

Martinović je nakon izricanja presude ocijenio da su dvojica osuđenih “samo marionete vrha države, koja u svakom poslu ima dobrovoljce”.

Begović: Nema dokaza, iako su se prijavili

Begović je “Vijestima” rekao da je od novinarke čuo za odluku suda, da je nije dobio, ali da je očekivao takvu presudu. U žalbi koju je Viši sud prihvatio, on tvrdi da u sudskom postupku nije dokazano da su policajci izvršili ijedno od djela za koje se terete.

“Nijesam upoznat sa sadržinom odluke, ali je takva odluka očekivana, s obzirom na to da nema dokaza da su moji branjenici počinili ta krivična djela, iako su se prijavili”, naveo je Begović. On je naglasio i da su oštećeni u svojim iskazima naveli da su lica koja su tukla Martinovića drugačijih fizičkih karakteristika od dvojice optuženih.

Ni dodatnom istragom nijesu utvrdili ko je tukao Martinovića

Tužilaštvo ni dodatnom istragom nije uspjelo da utvrdi ništa novo u istrazi prebijanja Martinovića, kojeg su brutalno zlostavljali pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ).

Ustavni sud je ranije usvojio žalbu Martinovića zbog nedjelotvorne istrage i naložio tužilaštvu da do 8. februara dostavi izvještaj tom sudu šta su uradili da otkriju koga je tukao. lako se na snimku vidi da ih je bilo mnogo više, samo su dvojica, koji su se dobrovoljno prijavili, završili na optuženičkoj klupi.

Suspendovani komandant jedinice Radosav Lješković ranije je pravosnažno osuđen na pet mjeseci zatvora zbog prikrivanja pripadnika jedinice kojom je komandovao, a koji su tukli građane te večeri.

On je od toga odslužio 20 dana zatvora u Spužu, nakon čega je ostatak kazne proveo na liječenju u bolnici Brezovik. Odobren mu je i uslovni otpust od mjesec i po dana prije isteka zatvorske kazne.

Vijesti