“OSTAĆETE BEZ GLAVE” Odbačena prijava protiv oca i sina zbog prijetnji javnom izvršitelju i izvršnom povjeriocu
Osnovno državno tužilaštvo u Baru odbacilo je krivičnu prijavu protiv sina i oca Ž.V. i M.V., koji su se teretili za napad na javnog izvršitelja Veselina Šćepanovića i izvršnog povjerioca Srđana Orlandića.
Krivičnu prijavu protiv njih podnijeli su Uprava policije i Šćepanović. Ž.V. se prijavama teretio za krivična djela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti i nasilničko ponašanje, a M.V. za napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti podstrekavanjem i ugrožavanje sigurnosti.
Barsko tužilaštvo ocijenilo je da u radnjama Ž.V. i M.V. nema elemenata krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Krivična prijava podnesena je zbog događaja od 15. septembra prošle godine, kada su Šćepanović i Orlandić sprovodili radnje izvršenja – uklanjanje betonskih parcela sa imanja koje je vlasništvo sestre i kćerke osumnjičenih. U prijavi je navedeno da su dvojica Barana odmah došli na lice mjesta, te da je Ž.V. izvršitelja više puta udario otvorenom šakom po licu, dok ga je otac podstrekavao da to učini riječima “udari ga u stomak”. Šćepanović je zadobio laku tjelesnu povredu – otok i crvenilo na licu. U prijavi je navedeno i da je Ž.V. potom uzeo drvenu palicu dužine oko jednog metra kojom je odgurnuo Orlandića i udario ga po ramenu, nanoseći mu laku tjelesnu povredu. Starijeg Baranina teretili su da je ugrozio sigurnost javnog izvršioca i izvršnog povjerioca prijetnjom: “Vidjećete! Je*at ću vam majku, ostaćete bez glave”.
“Ako je imala ovakve stavove, državna tužiteljka, odnosno njen suprug morao je pokrenuti bar prekršajni postupak protiv osumnjičenih zbog prekršaja počinjenog na štetu ovog javnog izvršitelja, a ne samo zbog prekršaja na štetu Orlandić Srđana, ali zbog prethodno iznijetih ličnih i drugih razloga, ovi državni tužioci to nijesu učinili, već su namjerno odugovlačili postupak kako bi zastarjelo pokretanje prekršajnog postupka”, tvrdi Šćepanović.
Odluku tužiteljke da izvršitelj kritičnom prilikom nije obavljao službenu dužnost okarakterisao je kao neosnovanu, pojašnjavajući da bi prihvatanje tog stava dovelo u pitanje smisao postojanja javnih izvršitelja, kao i drugih srodnih djelatnosti, jer bi svaki napad na javnog izvršitelja, sudiju i druge službenike i javne funkcionere bio prepušten ocjeni državnih tužilaca da li su oni u konkretnom slučaju postupali zakonito prilikom donošenja rješenja, presuda i drugih odluka.
Orlandić i Šćepanović su na identičan način opisali da su sporne prilike napadnuti fizički od Ž.V. zbog posla koji su krenuli da obavljaju, a da je M.V. podstrekavao sina da ih udara.
