PISMO KOJE JE ZAPALILO INTERNET: Kad prodaš njivu Albancu za 200.000 nemoj da naručuješ “Ko da mi otme”
Autor je Srbin koji sada živi na Kosovu i Metohiji i njegov tekst prenosimo u cjelosti:
„Pišem sa tog Kosova i Metohije. Imam sasvim dovoljno godina da se sjećam i početka osamdesetih i onih demonstracija i šta im je prethodilo. Kada živiš južno od Ibra u selu gdje je Srba desetak skromnijih kuća sa obradivom zemljom a okružuje te nekoliko sela sa Albancima, onda shvatiš da si u centru pažnje. Imaš i velike i plodne njive na kojima je rađalo baš sve, ali desi ti se da preko noći ostaneš bez ljetine jer ti komšije desetkuju sve. Pokradu stoku, popale sijena, zatruju bunare, posjeku šumu. I tako iz godine u godinu.
Foto Zoran ŠaponjićImaš malu djecu koja dugo pješače do udaljene škole, ili ih pratiš ili dočekuješ sa modricama, pokradenih jakni, patika, izgubljene torbe, knjiga, izgrebane od trčanja kroz šumarke. Svaki mrak u zimskim noćima donosi zebnju, u daljini iza brijega se čuju rafali, nekome izgori štala i traktor. Odeš na zadušnice i nađeš polomljene spomenike, polomljene krstove na svježim grobovima, pokradene metalne ograde, mesingana slova. I tako iz godine u godinu.
Djeca porastu, krenu u srednje škole, kad čuješ da je neka djevojčica iz susjednog sela silovana. Čuješ kako je iz obližnjeg sela čovjek prebijen dok se vraćao sa posla. Telefona nema nigdje.
A onda jednog dana dođe ti starješina iz albanskog sela sa pratnjom. Glumi veliku zabrinutost, nudi ti pomoć, ogrijev, drva, daje besu (riječ) da te iz njegovog sela niko neće dirati. A onda ti onim staklenim pogledom ponudi (posavjetuje) da ti otkupi kuću za pola miliona maraka sa sve njivama. Razmišljaš u glavi da je to spas, nekoliko stanova gdje god po SFRJ tada, otvoriš radnju, iškolujes djecu, obezbijediš se. Ali proradi patriotizam, želja i inat, odbiješ ponudu. Sledećih mjeseci sve što se događalo postaje duplo intenzivnije, ne samo tebi, već i prvom komšiji Srbinu.
Sledeće godine opet starješina iz susjednog sela. Ti gladan, djeca gladna, šuma posječena, grobovi porušeni. On ti nudi 200.000 maraka. Djeca vrše pritisak da se ide, žena vrši pritisak da se ide. Inat ne da. Odbiješ. Sledeće godine, po istom šablonu i još većim pritiskom odlaziš u susjedno selo i nudiš svu imovinu za 200.000 maraka.
Mudrac vrti glavom i puši uvijen duvan. Kaže da može za 150.000 ali ako i komšija proda svoje njive, ne mora kuću i okućnicu. Prodaš, odeš. Kada komšija vidi da će mu Albanac biti prvi u zlu ne trebalo, nudi sve svoje za 100.000. Odlazi i on. Odlazi još onih dvadesetak domaćina.
E to tako izgleda, rođaci. A onda kada dođu u centralnu Srbiju, kupe još veću kuću za pola novca, otvore prodavnicu, zaposle djecu. Pa i tu kuću plate vama u Srbiji, auto kupuje od vas i vama daje novac za to. Ista ali surovija priča dešavala se devedesetih, ali sa mnogo više nasilja, krvi, otmica, silovanja.
Foto: ProfimediaKada sledeći put budete pričali o prodaji Kosova, sjetite se dijelom ovoga. I da… ja imam preko 3 hektara zemlje u Nedakovcu pored Vučitrna, blizu rijeke Sitnice. Niti mogu da je prodam a ni da obrađujem. A ona rađa tamo nekom drugom. Ovom treba dodati i par pravila sa kraja sedamdesetih. Prvo je bilo komasacija zemljišta. Uzmu tvoju njivu blizu kuće, druge kategorije, a dodijele ti treću, ali do nje moraš proći kroz albanska sela. I pravilo 7+1 za zapošljavanje: na 7 Albanaca zapošljava se jedan Srbin, Crnogorac, Musliman, Turčin ili Rom… Pa saberite…
Živjeli, sa Kosova i Metohije.“
(Kurir)
I really liked the review on the topic. You know how to pen down your thoughts well. Great job dear.
Hey there this is somewhat of off topic but I was wanting to know if blogs use WYSIWYG editors or if you have to manually code with HTML. I’m starting a blog soon but have no coding skills so I wanted to get advice from someone with experience. Any help would be greatly appreciated!