Viši sud u Podgorici uvažio je žalbu ODT u Herceg Novom i preinačio presudu radiologu Opšte bolnice u Kotoru D.J. (26), koga je osudio na uslovnu osudu jer je pokušao da izvrši produženo krivično djelo nedozvoljene polne radnje nad maloljetnom učenicom srednje škole. Istovremeno sud mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo.

Optuženi je, kako piše u presudi, kao specijalista radiolog na odjeljenju Opšte bolnice u Kotoru od septembra do novembra 2015. godine više puta silom izvršio nedozvoljenu polnu radnju prema maloljetnoj učenici.

“Kada bi u sklopu obavljanja prakse oštećena dolazila u prostorije radiologije, nasrtao je na nju uprkos njenom protivljenju i neprimjereno komentarisao njen izgled, pri čemu je bio uračunljiv i svjestan svoga djela i njegove zabranjenosti, ali je htio njegovo izvršenje”, piše u presudi na koju radiolog ima pravo žalbe u roku od osam dana Vrhovnom sudu.

Prvom presudom, optuženi je bio oslobođen optužbe, jer nije dokazano da je počinio djelo stavljeno mu na teret. Protiv te presude žalbu je izjavilo ODT iz Herceg Novog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Viši sud je u dva navrata ukinuo presudu, a onda otvorio pretres na kome je ponovo uzeo odbranu optuženog, saslušao svjedoke i odlučio da se svi ostali dokazi provedeni pred prvostepenim sudom imaju cijeniti prema sadržini tih dokaza iz spisa predmeta prvostepenog suda.

“Pogrešno je rezonovanje prvostepenog suda koji uopšte nije uzeo u obzir iskaz svjedoka školskog pedagoga, iskaz svjedoka psihologa, predstavnika Centra za socijalni rad i njen pisani izvještaj i dato mišljenje da je ponašanje oštećene nakon predmetnog događaja upravo tipično za ponašanje žrtve koje vodi izbjegavanju vršnjaka, izbjegavanju škole i prakse, praćeno osjećajem stida, straha i tuge, zatim iskaz njene drugarice i oca oštećene i konačno iskaz oštećene”, navode oni.

Optuženi je u svojoj odbrani pred Višim sudom u svemu ponovio odbranu iz postupka koji je vođen pred prvostepenim sudom, negirajući izvršenje krivičnog djela stavljenog mu na teret. Izjavio je da mu nije jasno šta može biti motiv ponašanja oštećene. U to vrijeme trebalo je da postane glavni u bolnici, što je čak i na jednom od sastanka kolektiva bolnice pomenuto, te smatra da je to možda motiv.

Odlučujući o kazni, sud je na strani optuženog cijenio sve okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća, pa je kao olakšavajuću okolnost cijenio njegovu raniju neosuđivanost, i to što je oženjen i otac maloljetnog djeteta.

DAN