PODGORIČANIN u “Fila” PAPUČAMA htio da gleda predstavu u CNP

“Kad se karte dijele firmama i školama, situacija je jako loša, znamo da će biti svakakvih ispada. Sa našim trudom, izvuče se neka šestica. S druge strane, kad su karte regularno prodate ljudima koji žele da dođu u pozorište, tada je ocjena blizu deset”, ističe ona.

A, tu skromnu šesticu zaradili smo bahatim ponašanjem. Sve počinje na ulazu. Isidora se sjeća sugrađanina koji je htio da uđe u pozorište u Fila papučama.

„Gospodinu sam lijepo objasnila da ne može skoro pa bos da uđe u pozorište. Naljutio se uz pitanje ‘Ko si ti meni da zabraniš da uđem?! Zovi mi šefa’. Šef je došao, i, naravno, ni on nije dozvolio ulaz u pozorište u papučama”, kaže Isidora.

Oni koji su pristojno odjeveni i uđu u pozorište, problem mogu da naprave prije nego što uđu u salu. Verbalni incidenti dešavaju se u garderoberu.

„Desi se da zimi dođu žene u bundama za koje mi traže posebne vješalice. Pošto im objasnim da nemam specijalnu vješalicu i da tu bundu mogu da odložim samo sa svim ostalim kaputima, nastaje zbrka. Traže šefa koji bi se pobrinuo za njihove bunde. One, ipak, na kraju ostanu gdje su sve ostale jakne svih ostalih gledalaca“, kaže Isidora.

Ipak, ključne zgode i nezgode dešavaju se u pozorišnoj sali – ko dospije do nje. Taman kad se očekuje da gledaoci uvaže ključno pravilo pozorišnog bontona i sjednu na mjesta za koja imaju karte, kreću novi pregovori.

„Sve smo oguglale na pitanja ‘Znaš li ti ko sam ja?! i ‘Ti, obična hostesa meni da naređuješ gdje ću da sjedim’“, uz osmijeh priča ona.

“Kad me pitaju znam li ko su, samo se nasmijem, izvinim i objasnim im da će svakako morati da sjednu gdje im je mjesto”, kaže naša sagovornica.

Ima, međutim, drastičnijih situacija. Vjerovali ili ne, jedan mladić je počeo da večera tokom predstave.

„Srednjoškolci su došli da gledaju ‘Gorski vijenac’, koji im je lektira. Jedan mladić je usred predstave izvadio svesku i iscijepao dva papira. Ja sam isprva pomislila da on želi da zapisuje što se zbiva na sceni, da ne bi morao da čita knjigu. Međutim, kad sam se primakla, vidjela sam da je u tom papiru ima prekalupljeno parče pice. On je u pozorištu jeo!!! Kad smo mu rekli da skloni hranu, on se branio govoreći da je gladan. Nakon što smo mu objasnili da u pozorišnoj sali ne može da večera, tu picu u pozorištu nije završio. Ostao je gladan“, sjeća se Isidora.

To, ipak, nije standarda pojava. Često, međutim, zaspimo tokom predstave. Ali, ni tada nijesmo uvijek mirni.

“Ima onih koji hrču. Njih moramo da budimo jer su bučni. Sjećam se, jednom je trudnica zaspala, ali je bila mirna i nijesmo je budili prije kraja predstave”, kaže naša sagovornica.

Kad je tišina u publici posrijedi, ima i komičnih situacija.

“Dešava se i da se publika između sebe smiruje. Nedavno je jedan mladić, tokom predstave, razgovarao sa drugom ‘u svih 16’. Smetali su svima, uključujući gospođu koja je sjedjela kraj njih. Ona ih je malo glasnije zamolila da se stišaju, pa je tako bila bučnija od njih koji su problem. Dakle, desi se da onaj ko utišava druge bude najglasniji”, priča nam ona uz smijeh.

Ima, međutim, situacija u kojima hostese ne moraju da smiruju publiku.

“Tokom predstave ‘Očevi su grad(ili)’, šaptač sjedi u prvom redu. Prošle nedjelje se desilo da je jedan momak  tu predstavu gledao peti, šesti put. Kad je glumac ‘zapeo’ s tekstom, gledalac mu je asistirao. Bio je šaptač umjesto šaptača! I takve stvari se dešavaju! On je pomogao glumcu. Sjajno!“, zaključuje Isidora koja 2. sezonu radi u CNP-u da bi platila školovanje na Pravnom fakultetu u Podgorici.