POTREBNI LEŽEĆI POLICAJCI: “Voze kao na pisti, za sat vremena prođe 600 vozila”
„Kontrolisao sam koliko vozila prođe ulicom ‘Narodne omladine’, od Pivare do Željezare i obratno. Stajao sam pet minuta i brojao i izračunao da za sat prođe preko 600 vozila. To sam tri puta provjerio i uvijek se taj broj kretao od 550 do 600 za sat”, kazao je Stevan Grkinić koji u pomenutoj ulici u Nikšiću živi dvije decenije.
Nije problem, kazao je Grkinić, što je jedna od glavnih ulica u gradu toliko prometna, već što vozači ne poštuju ograničenje brzine pa često ulica podsjeća na trkačku pistu.
“Niko ne poštuje saobraćajne propise, utrkuju se motorima, niko od policije ne dolazi da ih ustavi i da kontroliše saobraćaj. Ovo je pravi haos”, kazao je Grkinić.
Mještani pomenute ulice obraćali su se prije nekoliko godina nadležnoj službi u Opštini sa zahtjevom da se postave usporivači brzine, tzv. “ležeći policajci”, na potezu od “Markove” samoposluge do
Integralovog naselja, u dužini od oko 600 metara, ali njihova molba nije uslišena.
“Rekli su nam da je ovo glavna ulica i da bi postavili ležećeg policajca škola mora da bude udaljena 200 metara. Pa škola ‘Luka Simonović’ je udaljena 200 do 300 metara i sva djeca iz Bistričkog naselja moraju da pređu ulicu da bi došla do škole. Sada imamo i vrtić, tako da djeca i njihovi roditelji koji žive sa ove strane ulice opet moraju preći da dođu do vrtića”, objašnjava Rajo Gardašević.
U ulici, na pomenutoj dionici od 600 metara, postoji samo jedan pješački prelaz, a mještani smatraju da bi trebalo da ih ima više.
“Ovo je jedna od najprometnijih ulica u Nikšiću i nešto mora da se uradi da bi se usporio saobraćaj i da bi ljudi mogli bezbjedno da pređu ulicu. Moraju da postoje ili ležeći policajci ili da dođe policajac da kontroliše saobraćaj. Svaki minut gledaš kada će neko da nastrada i čini mi se da nema dana da se ne desi neki udes”, kazao je Gardašević.
Odavno su mještani prestali da broje udese. Ali pamte svakog poginulog u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u Ulici ‘Narodne omladine’. I strahuju za svoju i bezbjednost svoje porodice.
“Ni sam ne znam koliko je udesa bilo poslednjih desetak godina. Nažalost, mnogo ljudi je izgubilo život. Stalno smo pod pritiskom, od kada izađemo na trotoar, pa kad pokušamo da pređemo ulicu. Iako je ograničenje 40 kilometara na sat, voze i po 140. A saobraćajna policija uopšte ne dolazi u ovu ulicu. Ne znam prođu li ovuda, a ne da stanu”, ogorčen je Miroslav Lalović.
Ima troje malo djece i, kako je kazao, ne smije da ih izvede ispred kapije. Dešava se, tvrdi, da pješaci čekaju po pola sata na pješačkom prelazu ne bi li prešli ulicu.
“Ljudi brzo voze i niko neće da stane. A tek, koliko je bučno. Svi smo ovdje starosjedioci, ali izgleda da nema drugog rješenja nego da selimo”, kazao je Lalović.
Prema riječima njih trojice svi koji žive u pomenutoj ulici, na dionici koja je i najkritičnija, raspoloženi su da odvoje dio sredstava kako bi omogućili postavljanje “ležećih policajaca”.
(Vijesti)
