RADONJIĆ: Pobrkani politički “lončići” u glavama elite
Prema njegovim riječima, slobodarska i antifašistička Crna Gora je, kad je ljevičarska ideja u pitanju, dugo bila veoma važan dio evropske priče.
“Pri tome valja znati da tragovi crnogorske priče o toj ideji sežu daleko u prošlost i nijesu stvar povođenja za drugima. Naprotiv, imaju svoje autentične i autonomne izvore”, kazao je Radonjić.
On smatra da Crnu Goru, međutim, nije mimoišao ni talas “novog revizionizma” sa svim što ga karakteriše.
“S tim što je revizionističkojzbrci u glavama njene elite, podjednako one na vlasti kao i “slobodne intelektualne” – osim “duhovnog pročišćenja” nastalog okretanjem “pravoj vjeri” – doprinijela i politička hegemonija Srpske pravoslavne crkve nametnuta zemlji tokom njene antibirokratske revolucije. Pod težinom tih naplavina u njoj su i dalje, uprkos vraćanju nezavisnosti, ostali pobrkani mnogi intelektualni, psihološki, etički i, izuzimajući kurs evropskih i evroatlantskih integracija, politički “lončići””, ocjenjuje Radonjić.
Da nije tako, zar bi bilo moguće, pita Radonjić, da se sve četiri političke stranke u crnogorskom parlamentu koje u svojim nazivima imaju socijalističku atribuciju uporno deklarišu kao građanske i čvrsto opredijeljene za neoliberalističku paradigmu.
“Zar bi tri neparlamentarne (procrnogorske) stranke u nedavnom zajedničkom pismu predsjedniku Crne Gore tražile da posreduje kod vaseljenskog patrijarha da se CPC vrati status koji je imala do 1918. godine, iako znaju da pomenuti patrijarh s tim nema nikakve veze, ali da predsjednik Crne Gore, skupa sa svojom strankom – što zbog svojih “kanonskih” arbitriranja, što zbog “prosljeđivanja” crnogorskih društvenih i državnih dobara SPC – ima, još kako? Zar bi se aktuelna domicilna elita na vlasti, zajedno sa svojim “intelektualnim korpusom” besprizivno odanim famida osim “četiri dinastije” u crnogorskoj istoriji nije bilo drugih državnih i političkih subjekata, tako lako pomirila s činjenicom da je Rječnik crnogorskog književnog i narodnog jezika prepolovio i taj kvaternio, jer Vojislavljeviće ne pominje, a Balšiće ne tretira kao crnogorsku srednjovjekovnu dinastiju, već kao srednjovjekovnu dinastiju u Crnoj Gori koja je vladala Zetom od 1366. do 1421. godine”, upitao je on.
Kad pomenute revizionističke zbrke u glavnim crnogorskim glavama ne bi bilo, ne bi se moglo desiti, navodi Radonjić, da se sva kritika za naučne, političke, etičke i sve druge sunovrate u Rječniku crnogorskog književnog i narodnog jezika upućuje izvođaču radova, umjesto poslodavcu.
“Izvođač radova, kad se vrijednost njegovog posla mjeri novcem, prirodno ide onome ko mu više plati i radi samo ono što mu “gazda” naloži ili dozvoli. A poslodavac u slučaju ovog Rječnika, formalno i faktički, nije niko drugi do aktuelna elita na vlasti predvođena Vladom Crne Gore. Ukoliko eventualno ona nije finansirala pomenuti Rječnik, kako se ovih dana poručuje iz njenih krugova, utoliko gore po nju. Jer tada bi čitav problem imao drugačiju, po Crnu Goru i njene krucijalne nacionalne i državne interese kudikamo nezgodniju konotaciju. Hoće li Crna Gora uspjeti da se izvuče iz navedenih revizionističkih sunovrata, najviše će, ako ne i sasvim, zavisiti od moći i hrabrosti upravo njene političke elite na vlasti da povuče poteze ravne opredjeljenjima za evropske i evroatlantske integracije. Ne bude li toga, sunovrat zakonito čeka i sve ostalo dobro što je u posljednjih par decenija u njoj napravljeno. Tertium non datur”, kazao je Radonjić.
