Predajom papira za razvod počinje bitka između supružnika, a nerijetko se koplja lome i oko kućanskih aparata kao što su mikser, mašina za sušenje ili televizor… Simbolički rečeno, ni escajg ne ostaje ucijelo.

Advokat Dušan Lukšić ističe da osim podjele nepokretnosti, supružnici dijele i pokretnu imovinu od kola, do posuđa, namještaja, tepiha, oružja i slično, piše Pobjeda.

Imovina se ne prašta

“Značajno je da se osim imovine dijele i dugovi, ukoliko su nastali u svrhu braka (krediti, pozajmice), mada se ponekad želi izbjeći ovakva obaveza”, kazao je on.

Ističe da za razvod nije predviđeno utvrđivanje krivice jednog od bračnih drugova, već je to zabluda.

Prema njegovim riječima, u slučajevima koji završe pred sudijom, kreće dosta priča i pikanterija iz bračnog života, koje generalno nemaju nikakvog uticaja za odluku.

“Ono što većinu najviše interesuje je podjela bračne tekovine, odnosno imovine koja je zajedničkim radom i ulaganjima stečena u braku. Jedna od zabluda koja se u ovom dijelu pojavljuje jeste kako je moguće da oba supružnika imovinu dijele na pola, iako npr. supruga nikada nije radila i materijalno doprinosila”, navodi Lukšić.

On pojašnjava da sudska praksa u tom slučaju kao doprinos prihvata samo rađanje, čuvanje i brigu oko djece u braku.

“To je, po mom mišljenju, ispravan stav. Ukoliko neki od supružnika želi utvrđivati svoj veći udio, to je u obavezi i dokazati pred sudom”, kaže on.

Imovina koju bračni drugovi unesu u brak, te imovina koju u braku dobiju kao poklon, ne predstavlja predmet spora, preciznije ne dijeli se.

Lukšić navodi da postoje i fiktivni razvodi, gdje se bračni drugovi zarad ostvarivanja nekih prava razvedu iako brak formalno nikada ne prestaje, odnosno prelazi u vanbračnu zajednicu.

Iz advokatskog iskustva ističe da su povodi, odnosno razlozi za razvod različiti: od onih prouzrokovanih zaista ozbiljno poremećenim bračnim odnosima, ali i onih koji su u domenu inata, materijalnih razloga i izbjegavanja raznih obaveza.

“Dosta ljudi izbjegava razvod zbog djece, mada djeca zbog ozbiljno poremećenih bračnih odnosa mnogo više trpe. Izbjegava se razvod zbog osude okoline. Razlog za izbjegavanje razvoda jeste i „želja“ da se po cijenu inata ne dijeli imovina”, pojašnjava Lukšić.

Rovovska borba

Advokat Miloš Vuksanović tvrdi da mu je lakše braniti teško ubistvo nego raditi brakorazvodnu parnicu.

“To je jedna rovovska borba između bivših supružnika, naročito u brakovima gdje postoje djeca, gdje se stekla neka veća imovina ili gdje je preljuba razlog za razvod braka. U tim slučajevima supružnici su spremni da zadaju najniže moguće udarce jedni drugima. To su dosta mučne situacije kako za bivše supružnike tako i za advokate i sve koji učestvuju u procesu brakorazvodne parnice”, pojasnio je advokat Vuksanović.

Bez obzira koliko vrijedi imovina koja treba da se podijeli, dojučerašnji suružnici su, kako tvrdi advokat Vuksanović, istrajni u tome da dokažu da su baš oni doprinijeli malo više u odnosu na onog drugog.

“Žene često žele da daju što veću cijenu angažovanju koje su imale u kući, kao što su podizanje djece, kuvanje, održavanje porodičnog doma… da bi sebi obezbijedile pravo na polovinu imovine”, kaže Vuksanović.

Sa druge strane, često se muževi grčevito bore da to ne bude tako, pa često imovinu prepisuju na roditelje ili bliske srodnike, ne prijavljuju puni iznos plate, odnosno često preskoče da obavijeste sud da uz platu dobijaju i ekstra bonuse.

“Ima slučajeva gdje ovim potezima pribjegavaju i žene”, kaže sagovornik Pobjede.

On, takođe, naglašava da ima slučajeva gdje se bivši supružnici razvode sporazumno, bez pompe i iznošenja intime, ali u mnogo manjoj mjeri.

“To je uvijek manje stresno i za djecu, a i za same supružnike jer brakorazvodna parnica može da traje dugo i da djeluje iscrpljujuće. Ima razumnih parova koji prosto neće da se izlažu nekoj vrsti lične kompromitacije i da pred sudom iznose “prljav veš“ koji, siguran sam, da ima svaka porodica. Dešava se da prihvate i manje nego što bi im pripalo na sudu samo da izbjegnu taj dugotrajan proces koji zna da bude i skup”, pojašnjava on.

Podjela imovine u braku

Advokatica Milena Jovović kazala je da su zahtjevi supružnika po pitanju podjele imovine različiti, pa tako u praksi ima i takvih zahtjeva gdje stranke traže da se utvrdi da su suvlasnici na jednoj polovini domaćih životinja u seoskom domaćinstvu, te na mašinama za obavljanje seoskih poslova, ili, eventualno, traže njihovo izdvajanje jer predstavljaju posebnu imovinu.

Ona navodi da se podjela zajedničke imovine može tražiti i za vrij eme traj anj a braka.

To su, kako ističe, rijetke situacije u praksi, jer se tada obično i ne postavlja pitanje koji dio imovine pripada jednom, a koji drugom supružniku.

“Prilikom diobe zajedničke imovine, na zahtjev bračnog druga, u njegov će se dio prvo unijeti oni predmeti iz zajedničke imovine koji služe za obavljanje njegovog zanimanja kao i one stvari stečene radom u toku bračne zajednice koje služe isključivo njegovoj ličnoj upotrebi”, pojasnila je ona.

Advokatica Jovović napominje da bračnom drugu kome se povjeravaju zajednička djeca na čuvanje i vaspitanje daju se, pored njegovog dijela, i stvari koje služe samo djeci ili su namijenjene samo njihovoj neposrednoj upotrebi.

Bračni ugovori rijetkost

Porodični zakon predviđa mogućnost zaključenja bračnog ugovora, koji se kod nas ne primjenjuje u mjeri u kojoj je zastupljen u međunarodnom pravu, navodi advokatica Milena Jovović.

Ona pojašnjava da bračni drugovi mogu tokom trajanja zajednice, ili prije zaključenja braka, svoje imovinske odnose na postojećoj i budućoj imovini urediti ugovorom, koji mora biti u pismenoj formi i ovjeren od strane notara.

Ovim ugovorom se isključuje zakonski režim zajedničke imovine. Sklapanjem bračnog ugovora moguće je izbjeći sve eventualne probleme koji mogu nastati kasnije u postupku prilikom dokazivanja činjenice da li je predmetna imovina zajednička ili posebna.

Za ženu nakon 30 godina tvrdio da mu je kućna pomoćnica

Prema riječima advokata Miloša Vuksanovića, vanbračni supružnik koji bi da sačuva imovinu često u slučajevima podjele nastoji da prikaže kako vanbračne zajednice uopšte nije ni bilo.

“U jednom slučaju supružnik koji je sa suprugom živio 30 godina u vanbračnoj zajednici, pokušao je na sudu da dokaže da je žena sa kojom je proveo cijeli život bila u stvari kućna pomoćnica. Pojašnjavao je sudu da je za pomoć koju mu je pružala u kući on njoj dao privremeno da živi kod njega. Nije bilo ništa između njih i ne može da vjeruje da ona traži nešto od njega. Naravno, na sudu smo dokazali da su njegovi navodi neistiniti i taj tužbeni zahtjev usvojen je u korist vanbračne žene”, kaže Vuksanović.