MOGUĆE JE: “Seoska učiteljica” postala zamjenica ministra

PRAVO iz učionice Osnovne škole “Milan Rakić” u Banji Vrujci Željana Radojičić Lukić stigla je u Ministarstvo prosvjete, nauke i tehnološkog razvoja. Do prošle nedjelje učila je đake množenje i dijeljenje, velika i mala slova, šta su brda, a šta planine. Učiteljski posao zamijenila je funkcijom pomoćnika ministra.

– Bila sam mnogo iznenađena pozivom, jer se učiteljima, koliko god da su uspješni i da su osvojili nagrada, rijetko pruža prilika da postanu i direktori škole, a kamoli nešto više od toga. Ministar dr Srđan Verbić pozvao me je na razgovor, ponudio mi je mjesto pomoćnika za predškolsko i osnovno obrazovanje i ostavio jedan dan da razmislim – započinje Željana Radojičić Lukić priču za “Novosti”.

– Nisam imala nikakvu dilemu. Istog trena sam znala da se takva prilika ne propušta i prihvatila sam ponudu. Nadam se da ću sa ovog mjesta moći mnogo više da učinim za đake, za svoje kolege nastavnike i učitelje. Ako vidim da nemam moć da promijenim stvari, mene moja učionica čeka.

Iako su uslovi u prosvjeti loši, plate male, prosvjetni radnici, kaže, zbog djece moraju da nađu motivaciju za rad. Za posao učitelja naša sagovornica smatra da je čaroban i da mora da se voli. Ona, veli, u učionicu ulazi sa osmjehom i isto tako iz nje izlazi.

Po hodnicima Ministarstva brzo se pročulo da “seoska učeljica” dolazi na mjesto pomoćnika ministra. Još veće iznenađenje bila je njena biografija. U 26 godina učiteljskog iskustva stao je i rad u izdvojenim odjeljenjima sela oko Mionice, gdje u jednoj učionici sjede đaci od prvog do četvrtog razreda.

Tu je, opet, i Svetosavska nagrada, najprestižnije prosvjetno priznanje. Nedavno je proglašena za jednog od najboljih edukatora u Srbiji. Idejni je tvorac “Čarobnog sela”, projekta u Banji Vrujci koji je finansirao Unicef. Aktivna je u nevladinom sektoru, u oživljavanju seoskih škola… 

Poslednjih godina Željka Radojičić Lukić je naročito zainteresovana za obrazovni turizam, iz kojeg sprema doktorat. Zanimanje za ovu oblast je počela projektom “Čarobno selo”, jedinstvenom u regionu.

– Ideja za nastanak “Čarobnog sela” rodila se iz potrebe, jer djeca koja su dolazila na ekskurzije u Banju Vrujci, obilazila su seoska domaćinstva i tražila da im pokažu kravu, ovcu, voćnjak… Unicef je podržao ideju i finansirao izgradnju obrazovno-zabavnog kompleksa “Čarobno selo”, gdje djeca mogu da nalože vatru, umijese hjleb i steknu druga praktična, funkcionalna znanja i osnaže i održe vezu sa prirodom i tradicijom.

U kancelariju u Nemanjinoj ulici uselila se prije nekoliko dana, ali već ima ambiciozne planove. Počeće od smanjivanja administracije, jer joj iskustvo iz škole kaže da od papirologije nastavnici nemaju dovoljno vremena da se bave djecom.

– Sličan problem je i sa opisnim ocjenjivanjem u prvom razredu, gdje učitelj iste stvari mora da upisuje u knjižicu, u dnevnik, pa u matičnu knjigu. Sve je to preopširno, a roditeljima ne kazuje ništa. Probaćemo da uvedemo “ček liste” u kojima će učitelji samo da čekiraju već zadate parametre – kaže naša sagovornica.

Ona navodi da će posebnu pažnju posvetiti radu učitelja u izdvojenim, seoskim odjeljenjima. Oni su, dodaje, u sistemu gotovo nevidljivi, a rade veliki i težak posao.

– Učitelj u selu je i domar i dostavljač i poštar i apotekar. Njegova uloga je velika, a onda na sve to još je zatrpan administracijom – kaže naša sagovornica i ukazuje da kolegama mora da se olakša posao.

OČI PUNE SUZA

NIJE joj bilo lako, kaže Željana Radojičić Lukić, da ostavi svoje đake, odjeljenje trećeg razreda škole u Banji Vrujci. Nije, priznaje, imala hrabrosti da se odmah oprosti od njih.

– Bila sam kukavica i nisam smjela da se suočim sa njima. Saopštila sam roditeljima. Ostavila sam đake pred odlazak na rekreativnu nastavu. Sada idem na Zlatibor da ih posjetim i oprostim se. Trebalo mi je da skupim hrabrosti da izađem pred njih – priča ova neobična učiteljica očiju punih suza.

(Novosti.rs)