Poklanjaju bebu jer nemaju čime da je hrane

– Dogovorili smo se da ćemo bebu dati čim se bude rodila. Moramo da je poklonimo jer nemamo od čega da je prehranimo i odgajamo. Daćemo je bilo kome ko bude spreman da je voli i brine o njoj kao o svom rođenom djetetu!

Ovim jednostavnim, ali teškim i uznemirujućim riječima objasnio je svoju strašnu muku Dragan Nikolin (45). On, njegova nevjenčana supruga Žana Međa (32), koja je u devetom mjesecu trudnoće, i njihovo dvoje djece, prepješačili su oko 70 kilometara da bi iz mjesta Itebej u opštini Žitište stigli do Beograda.

Dok dvoje mališana Dragana (4) i Dragan (5,5) neprestano ponavljaju da su gladni, njihovi nemoćni roditelji sjede nepomično, bezvoljno gledajući u daljinu i nervozno lomeći prste.

– Baš je hladno! Pješke smo krenuli iz Zrenjanina, ali usput smo stajali da se odmorimo i ugrijemo. A da nas pitate gdje smo krenuli, ne znam da vam kažem. Da rovarimo po kontejnerima, da tražimo prenoćište, da prosimo, da idemo pred Vladu… Gdje ćemo i šta ćemo, živote?! Sad će i beba da se rodi i, umjesto da se veselimo, razmišljamo šta ćemo joj dati da jede. Nemamo ni za mlijeko. Zato moramo da uradimo ono što je najteže za svakog roditelja, ali bolje i to nego da nam umre od gladi i hladnoće – razmišlja Dragan naglas, dok djeca i dalje pominju da su gladna.

Žana objašnjava da im je poslednji „obrok“ dala sinoć – jogurt koji je našla na ulici.

– U blizini objekta pored kojeg živimo nalaze se groblje i deponija. Tu sam našla dušek na kojem spavamo. Tamo pronalazim i hranu i garderobu za djecu i nas. Živimo bez vode, struje, grijanja, zidova i prozora. U šupi. Tako je već četiri godine, otkad nam se kuća srušila zbog blizine kanala. Bila je trošna, a vlaga je učinila svoje – priča ova nesrećna trudnica, čije je mlađe dijete srčani bolesnik, a suprug već pet godina ne može da nađe posao.

(Kurir.rs)