Zagrljeni do smrti: Godišnjica smrti sarajevskog Romea i Julije

Priča o Bošku i Admiri, priča je o Sarajevu i ljubavi ispred zastava. Upoznali su se u godini “sarajevske Olimpijade“ kada je nešto posebno cvjetalo u tom gradu.

Zajedno su proveli devet godina. To što je Boško bio Srbin, a Admira Bošnjakinja nije predstavljalo prepreku ni njima niti njihovim roditeljima, jer tako se u Sarajevu živjelo.

A onda je došao rat. Boško je ostao u Sarajevu, ona je radi njega odlučila otići.

Mladi i zaljubljeni, iako različitih nacionalnosti u vremenu kada je to bilo skoro pa nemoguće, pripremali su vjenčanje i bijeg iz nepodnošljive stvarnosti. Tog kobnog majskog dana u popodnevnim satima, u nadi da će uspjeti pobjeći iz Sarajeva postali su Romeo i Julija.

Njihova su tijela sedam dana ostala ležati na ulici. Admirini otac i majka su tek nakon dva dana saznali da im je kćerka ubijena.

Sedam dana nakon što su ubijeni, Vojska RS-a izvukla je njihova tijela s mosta i sahranila ih u Lukavici. Po završetku rata, 1996, na inicijativu i želju Admirinih roditelja, njihovi su posmrtni ostaci prebačeni na groblje Lav u Sarajevu i zajedno sahranjeni.

Za njihovo ubistvo niko nije odgovarao: Krivci nisu nađeni.

O njima su pisali mnogi, i pjesme, i članke, i priče… Jedan od najpoznatijih članaka bio je onaj Kurta Schorka, koji je objavio Reuters 23. maja 1993. i koji je onda obišao cijeli svijet. Sarajevska rock grupa Zabranjeno pušenje prije nekoliko godina snimila je pjesmu pod nazivom Boško i Admira, a isto tako i Bill Madden pod nazivom Bosko and Admira.

O Bošku i Admiri snimljen je i dokumentarni film. Režirao ga je John Zaritsky, a snimljen je u koprodukciji PBS's Frontline, National Film Board of Canada i WDR Germany.