SOKOLJ JE PRVI MAGISTAR MEĐU ROMIMA U CRNOJ GORI: Evo kako je stigao od siromaštva do ministarstva!

Prezentacija naučnog rada Beganaja održana je danas u Kulturno – informativnom centru “Budo Tomović”, saopšteno je iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava. 

Rad se odnosi se na romsku i egipćansku  djecu u predškolskom sistemu u Crnoj Gori.

Beganaj u svom radu definiše predškolski sistem vaspitanja i obrazovanja kao vaspitno obrazovni rad koncipiran na izgradnji interkulturalne duhovnosti na multikulturnalnim osnovama.

-Borba protiv predrasuda jedini je način razbijanja stereotipa, a razbijanjem pomenutog kreira se put antidiskriminacije, odnosno put inkluzije RE populacije – naveo je Beganaj u prezentaciji.

On je dodao da obrazovanje RE djece treba da počne što prije, polaskom u jaslice, jer je to jedini metod integracije RE djece u društvenom sistemu.

-Preškolsko vaspitanje i obrazovanje možemo posmatrati kao vještačko prirodnu filozofiju zbog utemeljenosti i vaspitno obrazovnog rada na suštinskim principima do kojih nije dozvoljeno odstupanje, a sve sa težnjom da se podstakne prirodno ispoljavanje stvaralačke samodjelatnosti djeteta  – kaže se u radu Beganaja.

Beganaj je autor jedne zbirke pjesama i autobiografije “Od siromaštva do ministarstva”, koja je objavljena prošle godine.

Kako je počelo?

Beganaj je prvi je Rom koji je završio fakultet u Crnoj Gori i zaposlio se u nekom od državnih organa. Više od strategija, akcionih planova, svojoj djeci i sunarodnicima ovaj čovjek ličnim primjerom pokazao je da je školovanje nužnost za uključenje u društvo i preduslov za bolji život van čergi.

Sokolj je domicilni Rom, odrastao u Nikšiću na periferiji grada. Priča da je kao i većina njegovih sunarodnika rastao u siromaštvu. Baraka tri sa tri u kojoj je živjela njegova desetočlana porodica, dio je njegovog djetinjstva.

– Kada bismo ušli svi u tu baraku, morali smo da se poređamo kao sardine, ali nekako smo svi bili zadovoljni i srećni, iako smo bili totalno siromašni – kazao je Beganaj svojevremeno, pošto je postao prvi Rom sa fakultetom u Crnoj Gori.

Kao osnovac bio je nezainteresovan za školu i slabo je govorio jezik. Stidio se neznanja i uslova u kojima je rastao, pa je od svega toga sklonište našao u zadnjoj klupi. Ondašnje okruženje, sedamdesetih i osamdesetih, međutim, bilo je podsticajno za Rome, primećuje Sokolj. Iako se van školskih klupa nije družio sa neromskom djecom, iako je i tada bilo predrasuda prema Romima, društvo je ipak i bez akcionih planova, strategija i slično, bilo naklonjenije njemu i njegovim sunarodnicima i motivisalo ih da se školuju.

Mršave dvojke iz osnovne pretvara u odlične ocjene u srednjoj školi, koju završava kao najbolji đak u razredu. U međuvremenu, u skladu sa romskom tradicijom, i prije završene škole, ženi se. Paralelno radi najteže fizičke poslove da bi obezbijedio egzistenciju porodici. Jedno vrijeme ratnih devedesetih je bio van Crne Gore, u koju se vraća nakon rata i zapošljava u nikšićkom komunalnom preduzeću.

Sedamnaest godina po završenoj srednjoj školi, zahvaljujući projektu OEBS zajedno sa još 25 sunarodnika grabi šansu i upisuje Filozofski fakultet – Odsjek za predškolsko vaspitanje. Za razliku od osnovne škole, na fakultetu nije u zadnjoj, već u prvoj klupi, sa ogromnom željom da završi studije i da pruži svojih 100 odsto mogućnosti.

Prije podne je bio student, posle podne u komunalnom, a preko noći učenje, priprema kolokvijume i ispite. Diplomirao je sa desetkom i jedini je od sunarodnika iz generacije koji je stigao do cilja. Nakon pripravničkog staža, Sokolj ostaje bez posla i živi od socijale.

Sa diplomom je zakucao na vrata vlade i prvi je Rom koji se zaposlio u nekom državnom organu,Ministarstvu za ljudska i manjinska prava.

Sokolj je napravio važan generacijski iskorak i u porodici, pa je njegova ćerka, za razliku od njegovih sestara koje nisu dobile šansu da se školuju, krenula njegovim stopama i završila studije.

– Posebno od kada sam dobio posao u ministarstvu, sada svi govore – eto vidite da škola pomaže !

Njegovim stopama danas ide još nekolicina Roma, koji, opet, krče put sunarodnicima iza sebe.

PODGORIČANI Na Elvisa su PONOSNI svi Romi: Ne postoji riječ “NEMOGUĆE”!

Na njih su ponosni svi Romi u Crnoj Gori, a njihov uspjeh je najbolja motivacija.