SREĆAN PRVI VIJEK! Legendarni Vojo Stanić danas slavi stoti rođendan (FOTO)
Vijek od rođenja i to kakav! Danas je crnogorski slikarski i ljudski genije, akademik, Vojislav Vojo Stanić, dočekao da sa svim svojim univerzumom, uđe u drugi vijek.
Životnu sliku počeo je da pitura 3. februara 1924. godine u Podgorici. Jedra ga prvo nose u Nikšić, pa u Beograd i naposljetku, ili na početku u Herceg Novi, na Škver – njegovom velikom ateljeu, piše portal Novski.me.
U Herceg Novom je Vojo iskusio i pedagošku stranu umjetnosti, kada je 1958. godine po otvaranju počeo da predaje u hercegnovskoj Umjetničkoj školi, tamo je predavao sve do njenog urušavanja u zemljotresu 1979.
Zapravo počeo je da slika 25. decembra 1955. godine, u 16:30 h. Od tada, Vojo načinjava slike u beskrajnom svemiru, sa Škvera koji je za njegov atelje vezan sa 12 skalina i malim prozorom.
Govorio je da je Novi centar svijeta i da u njega svi dolaze. Čini se kako je baš ovaj protok svih zajedno sa geografskom tačkom, njemu odgovarajućom obilježilo ili bar kadriralo njegove slike. Smatra da je Herceg Novi stvoren za slikara, te da je uvijek bio mjesto iz koga su kao nigdje drugdje, stasavali “samosvojni” umjetnici.
O njegovom haotično-instiktivnom pristupu slici govori on sam:
“Slikanje sa velikim pripremama, skicama, potslikavanjem itd. kao što su radili stari majstori, a neki i danas, je nešto što ne mogu da prihvatim. Ponekad sam to pokušavao, ali to zahtijeva jednu hladnokrvnost i promišljenost, nezamislivu za moju vrstu temperamenta. To mi liči na zločin sa predumišljajem, koji je mnogo gori od onog učinjenog zbog strasti”.
Anegdota
Neponovljiv likovni izraz humoreskne duhovitosti, lucidne imaginacije, samo je dijlić onoga što istoričari umjetnosti kazuju o Vojovom slikarskom opusu. Ali za njegovoga vijeka vezuju se i prepričavaju brojne škerce i anegdote, sa raznim ljudima, ovdašnjim svijetom.
Jedna koja se prepričava otkriva kako je običan svijet gledao na rad veliog meštra.
Jednom prilikom se jedan od komšija, pod dejstvom alkohola, popeo na krov kuće i prijetio da će skočiti. Mještani su bezuspješno pokušavajući da ga odvrate pozvali Voja da on, kao intelektualac i čovjek koji zna sa riječima, pokuša da urazumi komšiju. Vojo ga je ubijeđivao kako je to što radi glupo, te da ga njegova porodica treba i još mnogo toga. Međutim, ništa nije uspijevalo. Sve dok se Vojo nije dosjetio da mu ponudi da izabere jednu od njegovih slika i da mu je on daruje. Na to je komšija, pošto se zamislio, zapitao: “Tvoju sliku? Što će mi to, ono je k’o da su se đeca igrala”. Na to se maestro srdito okrenuo i otišao.
Nada i Vojo
U Vojovoj sklonosti da poklanja svoja djela, pa i onima koji ih ne bi znali cijeniti već samo prodati, glavni kontra teg bila je njegova supruga, a naša čuvena i prva vajarka Nada Marović Stanić. Nada se, kao ni Vojo njoj, nikada nije miješala u njegov kreativni proces. Njegovali su ljubav jedno prema drugom i prema stvaralaštvu. Ali, ipak, nije mogla a da mu se malo ne “očeše” o platno. Naime, Vojo je jednom prilikom na pitanje zašto stalno slika jedrilice odgovorio kako on “svojoj dragoj Njaki, svojoj gospođi” svake godine za rođendan napravi po jednu jedrilicu, jer ona voli more i jedrenje.
Vojo nije počeo sa slikom i saturisanom žutom bojom. Počeo je kao vajar, kada je kao srednjoškolac simpatisao kipove. Upisao je vajarski odsjek na Beogradskoj akademiji, diplomirao je 1951. godine i vrlo brzo počeo da bježi od učenih formi i da traži svoj izraz. Vremenom ga je prenijelo na štafelaj, a dlijeto je zamijenilo penjelo.
Zdravlje počinje mirnom glavom
O tome da zdravlje ne počinje hranom, već mirnom glavom, jasno je iz meštrovoga primjera. Svaki dan objeduje u podne, voli paštu i verdure, a katkad pojede i kako on kaže “što bilo”. A posljednjih desetak godina se može sresti na Škveru gdje u toku dana između 16h i 17h marenda obavezni sladoled i kafu.
Želimo da mu svaki naredni dan novoga vijeka bude kao sladoled, sladak, osvježavajući i da u njemu uživa. “Najteže je biti genije, ali je njemu lako”, govorio je Vojo. Neka mu je lak i srećan Vam prvi vijek!
Novski portal koristio je za ovaj tekst knjige “U dokolici – Vojislav Vojo Stanić”, “Herceg Novi -22 sage o kulturnom blagu”.
