Studentski “izbori” u Crnoj Gori

Ušao sam u petu godinu studiranja trogodišnjeg programa, nije za pohvalu, ali je prilično bitno napomenuti za ovu temu o kojoj pišem.

Za protekle četiri godine ukupno sam jednom vidio studenta povjerenika mog fakulteta, u bifeu, a nijednom nisam vidio studentske izbore, a kamoli glasao.  Naravno,  najvećim dijelom to je moja krivica, jer sam bio nezainteresovan.

Ali, onda sam prošle godine počeo da se raspitujem kod koleginica i kolega. Poražavajuća činjenica – Niko ko je upisao fakultet 2013. godine i kasnije nije znao ko nam je student povjerenik. Niko nije vidio studentske izbore, a kamoli glasao. Ponovo najvećim dijelom krivica samih studenata, ali je to veoma zabrinjavajuće.

Odlučio sam da se ove godine kandidujem, barem da bih vidio kako izgledaju izbori na djelu, čak sam i pitao nekoliko koleginica da se one kandiduju, da ne bih ja morao, kao ne baš najbolji student ali i kao neko  ko nema ličnih ambicija te vrste,  koje očigledno imaju ostali kandidati na skoro svim fakultetima. Ponovo nezainteresovanost. Ponovo manje bitna za nastavak priče.

Druga nedjelja 2016/2017 studijske, izborne godine, poslao sam mejl studentskoj službi, nije mi odgovoreno na njega. Otišao sam do studentske službe, rekli su mi da oni nemaju veze sa tim i da moram pitati prodekana. Tek nakon par dana sam pošao do prodekana, gdje sam upucen na sekretarijat. U sekretarijatu su mi rekli da fakultet nema apsolutno nikakve veze sa tim nego da studenti samo njima kazu ko je student povjerenik i to je to sto se njih tiče!? Dali su mi mejl adresu tadašnjeg studenta povjerenika.

Poslao sam mejl studentu povjereniku. Nema odgovora. Student povjerenik je elegantno “iskulirao” mejl.

Pitam se, čemu onda služi student povjerenik? Zar to, da bude na raspolaganju studentima, nije veći prioritet od sjedenja po sjednicama i dizanja ruke? Zar to nije bitnije od organizovanja tehnologijade?

Nakon toga sam odlučio za poslednji pokušaj komunikacije sa nekim ko bi mogao znati kako mogu da se kandidujem i kada su izbori.

Poslao sam poruku na „Facebook“ osobi za koju znam da će se kandidovati i za koju znam da je u prijateljskom odnosu sa sadašnjim studentom povjerenikom. Ta, osoba, sa kojom sam inače i bio u korektnom odnosu,  nije mi odgovorila na pitanje, prvi put u našem, dosad, korektnom odnosu  nije mi odgovorio na poruku. Samo “seen”.

Umoran od borbe sa vjetrenjačama odustao sam. Kao i svi ostali studenti u Crnoj Gori, vratio sam se nezainteresovanosti. Do jutros, kada me zvao kolega i rekao da su izbori danas.

Pošto je odavno prošao rok za kandidaturu, želio bih samo ovim putem da čestitam novoizabranom predstavniku, i da uputim zahvalnost starom predstavniku na „dostupnosti“ studentima za vrijeme svog mandata.

(Miloš Pečurica 5/12 Hemijska Tehnologija, Metalurško-Tehnološki fakultet)