ISTINITE i POTRESNE priče mališana koje su ODGAJILE ŽIVOTINJE

Nekim ljudima jednostavno ne treba dozvoliti da imaju dJecu. Takav je slučaj i sa roditeljima ovih mališana koji su napustili svoju dJecu, ali se nisu ni potrudili da ih ostave u sirotištu ili negde gde bi im dobri ljudi pomogli. Ostavljali su ih zatvorene u stanovima, na ulicama, čak i u divljini. Ipak, oni su uspJeli da prežive, a sve to zahvaljujući životinjama koje su ih uzele pod svoje okrilje. 

1. Amala i Kamala

Ove dvIJe devojčice, za koje se pretpostavlja da su imale oko osam i tri godine kada su ih pronašli 1920. godine u Midnaporu u Indiji, odrasle su sa vukovima. Njihova priča obavijena je kontoverzom. Pošto je razlika u godinama između njih bila toliko velika, stručnjaci nisu mislili da su sestre. Pretpostavlja se da su obJe “oteli” vukovi u različitim situacijama, ali nije isključen ni slučaj da su ih njihove porodice napustile. To je logičniji zaključak, s obzirom na to da bi, da su ih vukovi “ulovili”, verovatno postale njihova večera. Vukovi su divlje životinje i plIJen love da bi ga pojele, a ne odgajale kao svoju mladunčad. Ipak, fascinantno je da su obe dJevojčice pronađene u istoj vučjoj jazbini. Po spašavanju Amala i Kamala željele su da se vrate u divljinu svojoj vučjoj porodici i bile su veoma nesrećne u civilizovanom svIJetu na koji se nikada nisu navikle. Mlađa devojčica Amala, nije preživJela, a Kamalin napredak bio je veoma spor. Nije pričala, hodala je četvoronoške, jela je sirovo meso, grebala vrata kada je htJela napolje. Bilo je potrebno mnogo godina, ali Kamala je na kraju uspJela da se prilagodi ljudskom životu, ali nikada nije naučila da priča.

2. Belo

U porodici šimpanza 1996. godine pronađen je Belo, dvogodišnji nigerijski dJečak. Naučnici koji su ga pronašli smatrali su da je dJečak ostavljen sam u divljini zbog mentalnog i fizičkog nedostatka koje ima. Ovaj siroti dečačić ispoljavao je sve karakteristike šimpanzi sa kojima je odrastao, čak je fekalijama gađao ljude koji bi mu se približili. Čak i posle više godina provedenih u rehabilaticionim centrima, Belo se i dalje ponašao kao dio porodice majmuna.

3. Nataša Mihajlova

Godine 2009. petogodišnja djevojčica pronađena je u stanu u sibirskom gradu Čita. Bila je prljava, lajala je i pokazivala mnoge životinjske karakteristike. Zapostavljena od strane svoje porodice, Nataša je živela zaključana u stanu sa mačkama i psima cio svoj život. Komunicirala je samo putem lajanja, jela je i pila vodu lapćući jezikom, hodala četvoronoške i igrala se poput psa, trčeći za lopticom i donoseći stvari. Stručnjaci se i dalje trude da adaptiraju Natašu da živi kao čovjek, ali do sada nije poznato da li su uspjeli u tome. 

4. Oksana Malaja

Kada je imala samo tri godine, Ukrajinku Oksanu Malaju, roditelji su zapostavljali i zlostavljali, pa su je izbacili iz kuće. Pet godina je živjela u dvorištu sa sedam pasa. Kada su je socijalni radnici pronašli 1991. godine, nije umjela da priča, režala je i lajala, godajući četvoronoške. Bila je veoma povezana sa psima i ravnopravan deo čopora koji je pokušavao da otjera vlasti od Oksane pri pokušaju da je spasu. Oksana je naučila da priča, ali njene mentalne sposobnosti su na nivou šestogodišnjeg deteta. Danas živi u domu za ljude ometene u razvoju, i, iako žali za svojim psećim životom, briga prema kravama na imanju ispunjava joj vrijeme.

5. Vanja Judin

Godine 2008. sedmogodišnji Rus Vanja Judin pronađen je zatočen u sobi punoj divljih i pripitomljenih ptica, sa hranom za ptice i ptičjim izmetom na sve strane. Odgajan je kao ptica, sa njim nikada nije pričano, dječak je komunicirao podižući i spuštajući ruke poput krila. Majka ovog zapostavljenog i, slobodno možemo reći, mentalno zlostavljanog dečaka predala ga je socijalnoj službi kada je slučaj otkriven. Rehabilitacija je još u toku, a Vanja živi u psihijatrijskom centru.

6. Dječak-koza

Dvanaestogodišnji dečak 1990. godine nađen je u planinama Perua, gde je živio sa kozama. Osam godina živio je u divljini pijući kozije mleko i jedući korenje i bobice. Njegove šake bile su veoma tvrde, slično kopitima, zbog vremena koje je proveo hodajući na sve četiri. Andski dječak-koza nazvan je Danijel, a iako nije mogao da komunicira sa ljudima, sa kozama, koje je smatrao svojom familijom, sporazumevao se bez problema.

7. Džon Sebunja

Kada je vidio kako njegov otac ubija njegovu majku, traumatizovani četvorogodišnjak pobjegao je od kuće. Tri godine živio je u džungli sa čoporom babuna. Kada je pronađen 1991. godine, njegova majmunska porodica koja ga je usvojila branila ga je bacajući štapove i kamenje na spasioce. Sada u svojim dvadesetim godinama, Džon se kao kroz maglu sjeća da su majmuni, pošto je bio sam u džungli par dana, počeli da mu nude hranu, a potom su ga naučili da je sam nađe, kao i kako da se vere po drveću. Zahvaljujući sirotištu koje ga je prihvatilo pod svoje okrilje, Džon se asimilovao u ljudsko društvo. Naučio je ne samo da priča, već i da pjeva.

 (press)