TAKO VAM BOG POMOGAO

Piše: Vesna Radojević

Novi crnogorski premijer Zdravko Krivokapić zakleo se pred Bogom i narodom da će svoj budući posao raditi po Ustavu i Zakonu, čestito, odgovorno i savjesno.

“Tako mi Bog pomogao!”, kazao je i prekrstio se, dojučerašnji profesor koji je od petka, makar po funkciji, najmoćniji čovjek u državi.

I dobio gromoglasan aplauz u parlamentu, a ljudi su izašli na ulice, pjevali, i radovali se.

Zvuči kao moderna bajka – mali, napaćeni narod izborio se da konačno počne ljudski i slobodno da živi, bez ugnjetavanja i nepravde.

Uz premijera su, uglavnom, mladi, lijepi i pametni ministri, koji su, isto tako, pred Bogom i narodom, potpisali zakletvu da će raditi po Ustavu i zakonu, čestito, odgovorno i savjesno. Ne znam da li se u pisanoj formi zakletve pominje Bog i božja pomoć.

Ipak, novi premijer je u protekla tri mjeseca, dok se spremao za svoju istorijsku ulogu, pravio ozbiljne greške u koracima. Stigao je da neke dobre i pametne ljude, uvrijedi, neke povrijedi, neke, čak, i ponizi.

Za tri mjeseca, već je uspio da neka obećanja ne održi, da neke svoje riječi porekne, da na klizavom terenu poklekne.

Od petka Krivokapić, njegova desna ruka Dritan Abazović, i 12 ministara nemaju prava na grešku.

Ili će ispisati istoriju, ili će se istorija obračunati s njima.

I nije me briga što političari važe za one koji lažu, muljaju, varaju, kradu, služe ovim ili onim interesnim grupacijama, i vlastitim interesima pod plaštom borbe za narod i državu.

Izuzeci samo potvrđuju pravilo.

Ja hoću državu u kojoj su rad, znanje i čast – bogatstvo, a pare i nekretnine samo – običan imetak.

I na čelu te države hoću one koji drže do bogatstva.

Hoću državu u kojoj se ljudi drže za riječ, a volovi za rogove.

Krivokapić nije političar. On je došao kao spasilac. Narod koji ga je birao, i koji ga od ponedjeljka plaća da radi isključivo u njegovom interesu, tako ga i gleda.

Niko nije lud da očekuje da ćemo za mjesec, dva ili godinu biti Monako ili Luksemburg.

Ali očekujemo, tražimo, insistiramo, da počnemo da živimo u državi gdje smo svi jednaki, kako pred Bogom, tako i pred Zakonom i pred institucijama koje zakone sprovode. I da nam to postane normalno, neupitno, kao vazduh koji dišemo.

I da to počne sada i odmah.

Mnogo je toga što može početi sada i odmah. Već od ponedjeljka.

I mnogo je toga što možemo vidjeti i cijeniti, sada i odmah. U samoj Vladi, a onda i “po dubini”. I po širini. I po drugiim mjernim jednicama.

Novoj Vladi neće biti lako. Ali biće joj mnogo lakše ako, sada i odmah, počne da poštuje građane i zavređuje njihovo poštovanje. Radom, znanjem i poštenjem.

Da citiram premijera: Tako im Bog pomogao.