Tužiteljka Mitrović smatra da je zlonamjerno osuđena na previsoku kaznu zatvora

Podsjećamo, 23. decembra 2024. Mitrović je u ponovljenom postupku osuđena  na sedam mjeseci zatvora zbog optužbi SDT-a da je zloupotrebila službeni položaj.

Ona je, između ostalog, u žalbi istakla da smatra da je kazna u ovakvoj, po njoj nezakonitoj presudi, odmjerena previsoko, a razlozi dati za to su zlonamjerni i zastrašujući.

Mitrović je, između ostalog, u svojoj žalbi navela da “pobijanom presudom prvostepeni sud je učinio bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 386 stav 1 točka 7, 8 i 9 i člana 386 stav 2 Zakonika o krivičnom postupku jer je: -presuda zasnovana na dokazu na kojem se po odredbama ZKP-a ne može zasnovati presuda, -izreka presude je nerazumljiva, protivrječna sama sebi i razlozima presude, -presuda nema uopšte razloga niti su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, -navedeni razlozi su potpuno nejasni i u znatnoj mjeri protivrječni, -o odlučnim činjenicama postoji znatna protivrječnost izmedu onoga što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava, zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava, -sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa, u toku pretresa i prilikom donošenja odluke nije primjenio odnosno nepravilno je primijenio odredbe ZKP-a, a to je bilo od uticaja na zakonito i pravilno donošenje odluke”.

“Naime, nakon analize presude Višeg suda u Podgorici K-S br. 21/23 od 01.11.2023. godine, rješenja Apelacionog suda Crne Gore Kž-S br. 2/24 od 18.04.2024. godine, kao i sada osporavane presude Višeg suda u Podgorici K-S br. 26/24 od 23.12.2024. godine, više sam nego sigurna da se radi o ignorantskom odnosu prvostepenog suda u odnosu na drugostepeni sud, jer se radi o istoj presudi sa beznačajno izmijenjenim obrazloženjem, u kojoj se prvostepeni sud faktički nije ni osvrnuo na mnogobrojne ukidne razloge koji su u Rješenju Apelacionog suda Crne Gore više nego jasno taksativno navedeni ” istakla je Mitrović u žalbi u koju je portal Dan imao uvid.

U žalbi je, između ostalog, navela i da ” Apelacioni sud Crne Gore je na strani 5, pasus 3, između ostalog naveo: Dakle, potpuno je jasno da se u momentu donošenja tih rješenja osumnjičeni kao odgovorna lica i osumnjičena pravna lica nijesu mogla nalaziti na različitim nivoima sumnje kada je u pitanju izvršenje predmetnog krivičnog djela, pa ukoliko su osumnjičena lica iz izreke presude bila osnovano sumnjiva da su kao odgovoma lica u pravnom licu izvršila krivično djelo iz čalan 264 stav 3 u vezi stava 1 KZCG, onda su se na tom stepenu sumnje za izvršeno krivično djelo nalazila 1 osumnjičena pravna lica, i obratno. S toga je i stav prvostepenog suda „da je u optužnom aktu bilo dovoljno navesti odrednicu osumnjičena lica, jer se i status fizičkog i status odgovornog lica u pravnom licu stiču u istoj osobi”, u suprotnosti sa njihovim statusnim pozicioniranjem u izreci presude u kojoj su označeni kao osnovano sumnjiva fizička lica, dok su u rješenjima okrivljene tretirani kao odgovorna lica, koja su djelujući u ime pravnog lica učinila odgovornim i ta lica, na nivou osnova sumnje, s obzirom da se u podnijetom optužnom predlogu ne problematizuju rješenja o odbacivanju krivičnih prijava protiv pravnih lica „Nemesis”, „Final trade”, „Work 4 you” i „Parmos”, iako je navedeno da se radi o krivičnom djelu-utaja poreza i doprinosa iz člana 264 stav 1 KZCG, u vezi člana 5 Zakona o odgovornosti pravnih lica za knvična djela…”

Ona je ukazala da se radi o različitom tumačenju propisa, što je proizvelo krivično pravni progon nje kao tužiteljke i osudu prvostepenog suda za radnje koje nemaju nijedan elemat krivičnog djela za koje je prvostepeno osuđena (protivpravnost, umišljaj, posljedicu).

” Postavlja se kao ključno pitanje zašto postupajući tužilac ukoliko nije bio zlonamjeran odnosno ukoliko je zaista bio pravnog mišljenja da su fizička lica iz dispozitiva optužnog predloga osnovano sumnjiva da su izvršila krivično djelo utaja poreza i doprinosa iz člana 264 stav 3 u vezi stava 1 KZCG protiv istih nije pokrenuo krivični postupak s obzirom da krivično djelo utaja poreza ne zastarijeva, a ne postoji ni smetnja za vođenje krivičnog postupka jer se ne radi o presudenoj stvari u smislu člana 6 ZKP-a i člana 36 Ustava CG, kako se navodi i u Rješenju Apelacionog suda Crne Gore, strana 7, a što u krajnjem dovodi u pitanje i nastanak posledice kao obaveznog elementa krivičnog djela zloupotreba službenog položaja” dio je navoda iz pomenute žalbe.

Ona je u žalbi navela i da je ” pobijana presuda je u suprotnosti sa osnovnim načelima Ustava i zakona koja se odnose na pretpostavku nevinosti i načela in dubio pro reo”.

“Prvo, svako se smatra nevinım dok se njegova krivica za krivično djelo ne utvrdi pravosnažnom odlukom suda. S tim u vezi izvoditi zaključak da su lica Nikola Perović, Izehudin Bulić, Saša Burzan i Predrag Raičković osnovano sumnjivi da su izvršili krivično djelo utaja poreza i doprinosa iz člana 264 stav 3 u vezi stava 1 KZCG bez konkretizovanja i opisa radnje tog krivičnog djela je čista improvizacija koja nema razloga u odlučnim činjenicama. Kako krivica ovih lica nije utvrđena ni pravosnažnom odlukom suda niti je učinjeno izvjesnım da bi ona i mogla biti utvrđena onda je izostala i posledica kao obavezni element krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja koje se meni stavlja na teret, što je problematizovao i Apelacioni sud Crne Gore na strani 7 ukadnog rješenja. Ovo načelo je vezano za dokazno procjenjivanje kako suda tako i državnog tužioca u izvidaju in dubio pro reo, u slučaju sumnje da li je određena činjenica dokazana ili ne, treba rezonovati u korist okrivljenog. Sudija je morao pokazati elementarnu pravičnost prilikom ocjene izvedenih dokaza što je svakako izostalo. Povrijeđeno je i načelo istine i pravičnosti koje obavezuje sudiju da istinito i potpuno utvrdi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite i pravične odluke, te da sa jednakom pažnjom ispita i utvrdi činjenice koje terete okrivljenog i one koje mu idu u korist. Sud ne poštuje osnovni princip sadržan u članu 17 Krivičnog zakonika Crne Gore da državni tužilac postojanje ili nepostojanje činjenica na kojima zasniva odluku cijeni po svom slobodnom uvjerenju” dio je žalbe u koju je portal Dan imao uvid.

Mitrović u žalbi ističe da “Sud u pobijanoj presudi ne daje razloge o odlučnim činjenicama, a one koje navodi su nejasni i u znatnoj mjeri protivrječni”.

U dokumentu je Mitrović, između ostalog, navela da je pitanje kako je sud zaključio da su izvještaji Ljiljane Dakić tačni i izrađeni na osnovu dokumentacije pravnih lica u spisima predmeta kada se to ne može zaključiti iz istih, a čija sadržina se ne poklapa ni sa nalazima vještaka Nikolića.

“Za ukazati je da su cjelokupni predmeti u kojima je primjenjen institut odloženog krivičnog gonjenja pa i ova predmetna rješenja bili predmet kontrole Vrhovnog državnog tužilaštva, koje nije ukazalo na eventualne propuste, ili donijelo obavezujuće uputstvo za postupanje, a za koja je inače ovlašćeno. Osim toga sud moj umišljaj crpi iz činjenice da nijesam spise predmeta predala pisarnici SDT-a tj. razdužila, a poznata je činjenica kako tužiocu po čijem se optužnom predlogu vodi ovaj postupak tako i sudu da su ova rješenja sastavni dio krivičnih predmeta Klap i Bora koji obuhvataju veliki broj osumnjičenih lica, više optužnica predatih sudu, sa ogromnom dokumentacijom za čije arhiviranje je postojao problem zbog nedostatka prostornih kapaciteta pisarnice SDT-a. Osim toga ovi predmeti nisu okončani u odnosu na sva prijavljena lica pa i sa tog razloga nisu mogli biti arhivirani. Takođe pogrešno se tvrdi od strane suda da su samo ova 4(četiri) predmeta bila u mojoj kancelariji već cjelokupni spisi u kojima se nalaze i ostala rješenja te optužnice i presude suda. Takode je svaka odluka pa i predmetna rješenja dostavljena pisarnici koja ih je evidentirala svim strankama, policiji, zaštitniku, pa je apsolutno neosnovano dovoditi ovo u vezu sa mojim navodnim direknim umišljajem koga ni nema ” dio je žalbe koju je Mitrović uložila Apelacionom sudu.

(Dan)