Šef crnogorske evrovizijske delegacije Sabrija Vulić u intervjuu Vikend novinama kazao je da je RTCG za učešće Slavka Kalezića na nedavno završenom Eurosongu u Kijevu izdvojila oko 115.000 eura, što je za oko 100.000 manje u odnosu na prethodnu godinu i nastup Highwaya u Stokholmu, i da po ugovoru samo Kalezić i autor pjesme “Space” Momčilo Zeković mogu reći koliko novca su dobili i za šta.

Režiser spota i nastupa Dejan Milićević “dobio je sumu koju ni prosječan montažer u Crnoj Gori ne bi uzeo”, a Vulić ističe da su Ivan Maksimović i on ispred RTCG-a evrovizijski projekat radili šest mjeseci za redovnu platu i “uobičajene dnevnice za službeni put koje su javne i po zakonu Crne Gore”.

Rezultatski gledano, priča Vulić, u “prejakom 1. polufinalu” Kalezić je ostvario loš plasman, a kumovalo mu je to što nije bio po ukusu žirija jer ga je publika podržala – istina, nedovoljno. Naš sagovornik otkriva da se RTCG “ništa ne pita” kada je riječ o angažmanu timova koji realizuju projekat već to čine izvođači i do sada su “uglavnom birali ljude iz okruženja ili Evrope”.

Vulić dodaje da je štednja uticala da nastup u Kijevu, možda, izgleda pomalo jeftino, a zahvaljujući zapaženoj promociji u Ukrajini, između ostalog, vrijednoj na stotine hiljada eura – vjeruje da je misija ispunjena i da će se sav uloženi novac u projekat višestruko vratiti u Crnu Goru kroz turizam. Poruka majmunima na privatnom Fejsbuk profilu, priča Vulić, bila je jedini mogući način da uzvrati samo onima koji su, uz višegodišnje salve uvreda najgore vrste na račun njegove porodice, vjerske, nacionalne i svake druge osnove, jedva dočekali neuspjeh.

Uz to, cijeni i da je “spinovanje pojedinih tabloidnih medija” o tome da je poruku uputio svim građanima Crne Gore ili onima kojima se Slavkov nastup nije svidio velika laž.

Crna Gora bila je baš daleko od finala -16. u 1. polufinalu, a ukupno gledano 31. od 36 polufinalista. Brojke nemilosrdno ukazuju na neuspjeh jeste li saglasni i postoji li opravdanje?

Vulić: U potpunosti sam saglasan da je ostvaren loš plasman, ako se fokusiramo na rezultat. Tu nema dileme. S druge strane, Slavko je, za samo dva mjeseca, ostvario dva i po miliona pregleda na Jutjubu i 600.000 slušanja na Spotifaju. Nijedan naš predstavnik to nije uspio u pomenutom roku.

Od naimenovanja Kalezića, mnogi su ukazivali da njegov vokal nije dorastao Eurosongu (kakav god on danas bio), a slično cijene i članovi stručnog žirija jer je bodove dobio samo od trojke: Azerbejdžan, Grčka, Češka. Od čak 14 delegacija nije dobio ni poen, a Slavko je izjavio da “nije pjevač već glumac koji voli da pjeva”. Kako ocjenjujete bodovanje struke tvrdite li i dalje da je “pokraden” i da je pjevao bez greške?

Vulić: Slavko je, po glasovima publike, bio 11. Australijanci su, recimo, dobili samo dva poena, a ušli su u finale. Dobio je poene gledalaca 10 država, od kojih iz Australije sedam, Moldavije osam, Italije pet… Međutim, zbog sistema sabiranja na kraju je 16. Ukusi žirija i publike uvijek su bili različiti. Očigledno da se Slavkov nastup nije dopao žiriju, ali publici jeste nedovoljno. Naša grupa bila je prejaka, sa prvih pet iz finala, a među 10 su još Švedska i Australija. U takvoj konkurenciji, teško je bilo proći. O Slavkovim vokalnim mogućnostima ne želim i ne mogu da govorim, ali na osnovu informacija koje sam dobijao iz studija švedskog aranžera Stefana Orea (njegova pjesma je pobjednička na takmičenju 2011.) Slavko je bio sjajan tokom snimanja.

Koliko novca je RTCG izdvojila za ovogodišnje učešće? Koliko je plaćeno Kaleziću, Zekoviću, Milićeviću, pratećim vokalima, timu švedskih saradnika i na kraju vama i Maksimoviću kao članovima delegacije?

Vulić: Po ugovoru, samo Kalezić i Zeković mogu reći koliko novca su dobili i za šta. Milićević je dobio sumu koju ni prosječan montažer u Crnoj Gori ne bi uzeo. Maksimović i ja radimo ovaj projekat već šest mjeseci, naravno, za redovnu platu. Pored toga, dobili smo uobičajene dnevnice za službeni put koje su javne i po zakonu Crne Gore ništa više od toga. To je naš posao i mi ne treba ništa više da dobijemo. Nemam konačnu preciznu cifru, ali mogu da potvrdim da je to iznos od oko 115.000 eura za kompletan projekat. Uračunati su troškovi kotizacije EBU, odnosno plaćanja prenosa tri večeri (od oko 26.000 eura), troškovi prevoza, smještaja, dnevnica, honorara, promo materijala, žirija, notara, kostimografa, koreografa, tekstopisaca, štampanja diskova, promocija. Štedjeli smo na svakom koraku i tu, možda, leži odgovor zašto je nastup izgledao pomalo jeftino. Naša delegacija imala je 10 članova (šef delegacije, šef pres pula, kamerman, četiri izvođača, šminkerka, reditelj nastupa i kompozitor). Bili smo ubjedljivo najmalobrojnija delegacija. Zamislite koliki je bio naš posao kada je isti, recimo, za Italiju obavljalo 56 ljudi, a za druge delegacije od 20 pa naviše.

Da lije budžet bio veći ili manji u odnosu na prethodnu godinu?

Vulić: Ovaj budžet je manji u odnosu na prošlu godinu za oko 100.000 eura. Još ne znam da li je bilo sponzora kao prošle godine, jer se dio sredstava pokrije i od tih donacija, a o svemu tome više zna naša finansijska služba.

Zbog čega RTCG već godinama angažuje inostrane saradnike za evrovizijske projekte (autori pjesama, producenti, režiseri spotova, plesači, prateći vokali…)? Znači li to da u Crnoj Gori ne postoje kvalitetni ljudi koji bi obavili taj dio posla?

Vulić: RTCG ne angažuje inostrane saradnike to pitanje morate postaviti izvođačima. Oni biraju timove koji realizuju projekat, RTCG se tu ništa ne pita, a posebno ne ja. Iz nekog razloga, do sada uglavnom su birali ljude iz okruženja ili Evrope.

Kazali ste da su plesači koje ste željeli za Kalezićev nastup tražili previše novca. Da li je moguće da u 21. vijeku u Crnoj Gori ne postoji plesač koji bi zadovoljio potrebe našeg scenskog nastupa pa ga tražite van zemlje, uprkos budžetu, i na taj način donekle kumujete monotonom nastupu?Da li je o tome odlučivao Kalezič ili tim?

Vulić: Željeli smo da angažujemo našeg čovjeka koji živi u Švedskoj, koji je treći denser i koreograf po kvalitetu u zemlji koja je poznata po tome. Međutim, suma koju je tražio bila je za naše prilike izuzetno visoka i nažalost morali smo da odustanemo. Da li Crna Gora ima vrhunskih plesača? Stvarno ne znam, ali da ima- siguran sam da bi se neko od dosadašnjih predstavnika odlučio za njih. Međutim, svi su zvali i plesače i prateće vokale iz inostranstva.

Kalezić je nastup okarakterisao kao revolucionaran, nikad viđen, epohalan, šokantan. Pritom, naglasio je da je najveća zvijezda Eurosonga. Šta je to bilo revolucionarno, nikad viđeno? Da li je bio najveća zvijezda?

Vulić: To će vam Kalezić reći. Po meni, nastup je bio daleko od Slavkovih epiteta koje ste pomenuli. Bio je zvijezda jer su se otimali oko njega za intervjue, fanovi su ga opsijedali. Bilo je lijepo vidjeti Holanđane ili Špance sa crnogorskom zastavom.

Zašto RTCG ili naš evrovizijski štab, nakon naimenovanja, nijednom rečenicom zvanično nije uzvratio na paljbu po Kaleziću koja se ne odnosi na muzički dio, već ga vrijeđa na osnovi seksualnog opredjeljenja?

Vulić: Ovo pitanje treba postaviti ljudima u našoj kući, članovima Savjeta. Kao i pitanje zašto smo Maksimović i ja proteklih šest godina izloženi nemilosrdnim provokacijama i vrijeđanjima na društvenim mrežama, samo zato jer radimo svoj posao. Stvorena je neka fama od tabloidnih medija i na društvenim mrežama da se nas dvojica pitamo oko svega. Nas dvojica niti pjevamo niti komponujemo niti biramo predstavnike, ponavljam to ko zna koji put. Poslali smo iz Kijeva 20 izvještaja za našu kuću i dosta materijala za naš portal. Nijesmo odbili nikoga od kolega iz drugih medijskih kuća i njima smo slali izvještaje, a pored toga radili smo redovne poslove oko promocije i tehničkih detalja, pripreme naših takmičara.

Zašto bi neko morao da razumije Kalezićev umjetnički pristup i to da je “drugačiji”, pa da ga ne svrstate među majmune? Namjerno ili nenamjerno, na isti način obratili ste se i onima koji nijesu štedjeli kletve i uvrede i onima koju su saopštili stav o njemu kao pjevaču i predstavniku bez uvreda.

Priznajete li grešku? Sa kakvim uvredama “dušmana” ste se suočili?

Vulić: Očigledno da ni vi nijeste shvatili poruku i pozadinu iste. Poslao sam poruku svima koji su me vrijeđali tokom proteklih šest godina, a posebno u posljednjih pet mjeseci na društvenim mrežama, kačeći mi razne epitete, vrijeđajući porodicu, mene na vjerskoj, nacionalnoj i svakoj drugoj osnovi. Čovjek sam u godinama, ozbiljno radim svoj posao i veoma je teško objasniti mojoj djeci sve te uvrede koje stižu na moj račun, a i oni to čitaju. U jednom trenutku eksplodirao sam. Višegodišnja neopravdana hajka me je pogodila i napisao sam to što sam napisao. Proradio je u meni odbrambeni impuls, jer zaštite nije bilo ni od koga niti iz kuće niti od kolega iz medija. Naprotiv. Ako neko misli da sam poruku uputio svim građanima Crne Gore ili onima kojima se Slavkov nastup nije svidio- to je velika laž. Nažalost, neki tabloidni mediji, željni senzacija, po običaju su, bez dozvole, spinovali moj privatni post i ljudi su se nakačili na naslov bez ulaženja u suštinu, misleći da vrijeđam sve građane Crne Gore. Namjera je bila da na jedini mogući način uzvratim samo onima koji su jedva dočekali neuspjeh crnogorskog predstavnika, uz salve uvreda najgore vrste meni, kompletnoj delegaciji i kući za koju radim.

Godinama pričamo da je Eurosong takmičenje ukusa i novca. Ovog drugog, činjenica je nemamo da bismo očekivali značajniji plasman. Zašto onda učestvujemo? Postoji li mnogo ljepših, boljih i jeftinijih načina za promociju u inostranstvu…

Vulić: Ako prenos gleda od 300 do 600 miliona ljudi i ako tokom nastupa na ekranu tri minuta piše Montenegro ima li bolje i jeftinije reklame. U Ukrajini, napravili smo promociju na koju smo ponosni, koja vrijedi na stotine hiljada eura. Na desetine medija napravilo je priču o Crnoj Gori, a oni koji su u našem poslu znaju koliko košta sekund reklame ili reportaže u tim medijima. Na prijemu je bilo 35 ukrajinskih i 15 evropskih medija, a među zvanicama brojne ličnosti sa političke, poslovne i kulturne scene Ukrajine. I što je najvažnije sve smo organizovali bez ijednog potrošenog centa RTCG. Prijem je rezultirao novim kontaktima i predstavljanjem turističke ponude Crne Gore, čime je ispunjen krajnji cilj, a to je promocija naše zemlje. Imajući u vidu da 10 miliona Ukrajinaca odmor koristi van zemlje (od čega 60.000 u Crnoj Gori) vjerujemo da je naša misija ispunjena i da će se sav uloženi novac u projekat višestruko vratiti kroz turizam. Po logici štednje, naša djeca ne treba da se takmiče na velikim sportskim takmičenjima i treba da im uskratimo svu pratnju jer se troši neki novac, a takmičenje gdje ode ekipa od 20-30 ljudi mnogo košta. I niko se ne žali. I ne treba da se žali, ali kad je Eurosong u pitanju hajka traje već pet godina.

Pojedini prethodni predstavnici Crne Gore na Eurosongu, na društvenim mrežama ismijavali su nastup Kalezića, tvrdeći da je konkurs RTCG namješten i da je tako godinama unazad. Zašto i kako smo došli do faze da oni koji bi trebalo da podrže naše ljude glasno podržavaju izvođače drugih zemalja?

Vulić: To je crnogorski fenomen i time očigledno moraju da se bave neki drugi. Nepojmljivo je da neko navija protiv svoje zemlje. Crna Gora je u posljednjih šest godina, otkada smo Ivan i ja u delegaciji, dva puta bila u finalu (Sergej i Knez). S druge strane, Makedonija već sedam godina nije vidjela finale, Hrvatska od 2008. do 2015, Belgija nije osam godina uzastopno bila u finalu, pa nigdje ne padaju glave i ne pljuje se po delegacijama i izvođačima.

Da li ćete i naredne sezone biti na čelu našeg evrovizijskog tima ukoliko budemo učestvovali?

Vulić: Volio bih. Volim ovu zemlju. Nažalost, ne bih više mogao da istrpim pljuvanja i vrijeđanja zlonamjernih. Ali sigurno ću biti na Eurosongu kao član neke druge delegacije, jer u Evropi ime Sabrije Vulića vrijedi mnogo.

(Vikend novine)