Umije li sloboda da pjeva?

Ove godine politička situacija u Crnoj Gori je kulminirala bojkotom parlamentarnih zasjedanja od strane opozicije. Ne želeći da ulazim u retoričku ravan tog čina, konstatujem, odmah na startu, da je puna sala mladih delegata četvrtog dana aprila prenijela atmosferu i motive prvog dana aprila, koji se obiljažava kao dan šale. Četiri dana kašnjenja za stvarnošću, još 4 dana koja su na četvrt vijeka tranzicije dodali mladi ljudi, koji bi po nekom nepisanom pravilu trebali biti ispred svog vremena. Biti ispred svog vremena i uzimati napredovanjem dan po dan od četvrt vijeka tranzicije. Do dana kad Crna Gora neće kaskati za evropskim državama o čijim standardima, danas, možemo samo da sanjamo. Racionalno razmišljajući kao student i percipirajući da su upravo studije moja primarna oblast u ovom času, upitao bi ljude koji su me ugostili u Parlamentu, kako riješiti problem sumnjivih diploma? Takođe kao zabrinuti student koji se približava izlasku na berzu rada, izrazio bih sumnju u usklađenost tražnje i ponude rada. Zabrinutost podstaknutu svakodnevnim nabrajanjem broja ekonomista na birou za zapošljavanje. Uzgred, i tu se krije začkoljica pa se ne precizira broj tzv bečelor diploma, koje nije moguće steći na Ekonomskom fakultetu UCG, na kome ja studiram. Iz toga se odmah javlja pitanje da li privatni i državni fakulteti u Crnoj Gori mogu biti jednaki ili se mora odrediti paritet spram njihovog ranga i renomea. A sigurno da oni nijesu isti. Interesovali bi mi i motivi stvaranja zemlje magistara implementacijom novog zakona o visokom obrazovanju kojom se ponose i oni koji ne shvataju njenu srž? Kritička pitanja bila bi odraz moje svijesti da želim, kao i svi mi na kraju, jednu Crnu Goru koja ne kaska četvrt vijeka tranzicije za Evropom. Uzgred prema zvaničnim podacima EU imamo najgore sisteme zdravstva i obrazovanja u Evropi.

Ako bih pričao o drugim temama upitao bih za oživljavanje ekonomije i mogući razvoj neke nove grane industrije. Potencijale koji stoje neiskorišteni. Interesovalo bi me i zašto neoliberalnu ekonomiju na kratak rok ne zamjeni intervencionizam. Zašto imamo izuzetno malu pokrivenost uvoza izvozom… Ali nijesam bio tamo pa sam morao slušati pitanja mojih kolega. Koji su pričali o svemu samo ne o problemima. Koji su djelovali kao marionetski vođeni. Zahvaljivanje aktuelnom ministru odbrane da im je otvorio vidike o članstvu u NATO alijansi. Ljudi moji, teško tome ko je stav gradio na osnovu kampanje. Ne samo u Crnoj Gori, već i u svijetu. To je bezličan stav, to je nepoznavanje logike, to je propagandni valjak koji gazi mozak. Toliko nepoznavanje činjenica da su studenti dovođeni u vezu sa NATO savezom kroz pitanja. Jednom riječju diletantska I prizeman, više kafanska, nego akademska, besjeda uz zaobilaženje problema. Toliko nemanje hrabrosti da se išlo preko granica dobrog ukusa sa podilaženjem, ljudima kojima su pitanja upućena. Toliko priče o NATO savezu koji svoj dan obilježava četvrtog aprila. Toliko malo o studentima i nikoliko prkosa koji je imao, naše gore list, Žarko Marinović, u čije se ime slavi dan studenata.

Zaključujem da gdje istina nije slobodna, ni sloboda nije istina. Nemanje slobode studenata i manjak želje za promjenama, samo će potvrditi gornju maksimu. Hoće li sloboda umjeti da pjeva?