VLADETA JEROTIĆ: 6 osobina koje čovjeka čine zrelom i cjelovitom ličnošću

Kao što se zna da čovjek uči dok je živ, tako je valjda i istina da čovjek sazrijeva dok je živ. Tekst Vladete Jerotića koji slijedi, razmatra šta je to zrela ličnost i kakve je osobine odlikuju.

Da, mi to sada već dobro znamo i tome je doprinijela ne samo savremena psihologija već i naše praktično iskustvo, individualno i kolektivno, da slobode nema bez zrelosti. Ako se neko dijete u školi i poslije škole ponaša kao i u porodici prije nego što je pošlo u školu, ili, što je isto, ako ono još i sa šest godina mokri noću u postelju, pretjerano se boji i sisa prst – u takvim slučajevima suočavamo se sa neurotičnim, dakle nezrelim djetetom. Ako neki mladić ili djevojka sa dvadeset ili više godina još pokazuje onakav bunt ili onakvo seksualno ponašanje kakvi su tipični za doba puberteta – opet govorimo o nezreloj mladosti koja se još nalazi u stanju tzv. produžene pubertetske krize. Najzad, kada neki odrastao čovjek često mijenja svoje partnere u braku ili van braka, što znači da nije u stanju da se veže za jednog partnera i njemu ostane privržen i vijeran, ili kada taj „odrastao” čovjek pokazuje izrazito agresivno ponašanje prema svojoj okolini ili prema samom sebi, svejedno da li na svome radnom mjestu, u vožnji automobilom ili prema svojoj porodici – jasno je da smo opet suočeni sa nezrelim osobama koje ometaju skladan porodični i društveni život. Što je veći broj ovakvih neurotičara u jednom društvu, svakako su i manje šanse da to društvo ostvari svoje ciljeve i omogući prirodan razvoj mnogih potencijalnih mogućnosti, odnosno sposobnosti koje se nesumnjivo nalaze u svakom čovjeku.

Današnji psiholozi i psihijatri, i kada zastupaju različite stavove, složili su se oko nekih značajnih i za sve ljude tipičnih kriterijuma koji mogu približno tačno da odgovore na teško pitanje: šta zapravo čovjeka čini zrelom i cjelovitom ličnošću? Moramo, najprije, poći od priznate činjenice da nema potpuno zrele ličnosti ili, kako se to stručno kaže, ličnosti koja bi bila potpuno integrisana. Postoje samo stupnjevi zrelosti koji se, više ili manje, približavaju ovoj zamišljenoj, idealnoj cjelini ličnosti. Dobro je ovom prilikom pomenuti stav da praktično nema granica čovjekovog sazrijevanja u toku čitavog njegovog života. Iako je nesumnjivo da su najvažniji uslovi u kojima ličnost sazrijeva, oni koje stvara roditeljska kuća u ranoj mladosti djeteta, ipak i kasnije životne okolnosti, kao i endogena, vjerovatno konstitucijom i nasleđem primljena sposobnost ličnosti za doživljaje i transformaciju imaju značajan udio i svoj doprinos kako u naknadnom sazrijevanju ličnosti tako i u mogućnosti plodnog mijenjanja i sve samostalnijeg razvoja ove ličnosti. Biografije velikih ljudi (ali ne samo njih) dovoljno ubjedljivo dokazuju ovu pretpostavku. Ukratko ćemo dati one najvažnije kriterijume u psihologiji koji određuju snagu čovjekovog Ja, odnosno ukazuju stepen njegove zrelosti, pri čemu redosljed ovih kriterijuma ne mora da označava i njihov značaj. Čini nam se, čak, da svaki od njih ima približno podjednaku vrijednost i podjednak značaj.

1. Sposobnost za voljenje nekog drugog, a ne samo sebe samog

Narcističke ličnosti, kada su uopšte u stanju da nekoga vole, ovo čine tako što u partneru vole sebe samog, i to ili sebe iz sadašnjosti, ili sebe iz prošlosti, ili sebe onakvog kakvog bi željeli da steknu u budućnosti. Jasno je da takva ljubav partnera nije u stanju da se bilo čega odriče, što znači da podnosi žrtve, princip na kome se zasniva sam život i bez koga se ne može zamisliti ne samo skladna porodica već ni skladno društvo.

2. Sposobnost kontrolisanja sopstvenih nagona i impulsa

Upravljanje svojim agresivnim i seksualnim energijama koje su nam biološki date, u vidu urođenih nagona, započinje vrlo rano i koliko pravilno kontrolišu te nagone prvo roditelji, a kasnije i društvo, umnogome zavisi budući razvoj ličnosti. Impulsivno prepuštanje naglim eksplozivnim pražnjenjima ovih energija, sa posledicama koje su nam iz svakodnevnog iskustva svima dobro poznate, nije samo „fatum” naše individualne prošlosti i našeg nacionalnog temperamenta već i slabost, neuroza i nezrelost svakog pojedinca koji ništa ne čini da bi vaspitao volju i moralnu higijenu svojih animalnih prohteva.

3. Sposobnost podnošenja neprijatnosti, bola i patnje

Princip apsolutnog zadovoljstva kome, prema Frojdu, teži malo dijete, a koji je Frojd s pravom suprotstavio principu realnosti, neprekidno vreba svakog od nas i zato mora stalno biti pod našom svjesnom kontrolom kako ne bismo dozvolili da drugi umjesto nas podnose bol i patnju (kao sinonime života). Izbegavanje svakog bola, i fizičkog i duševnog (otud preterana upotreba medikamenata i zloupotrebljavanje komfora), karakteristika je našeg doba, koje i ovde pokazuje sve odlike infantilnog regrediranja.

4. Posjedovanje zrele, a ne infantilne savjesti

Zrela savjest se pokazuje kako u toleranciji, ali i kontroli svojih nagonskih želja, tako i u toleranciji ali i budnosti prema zahtevjima svoga moralnog bića. Nezrela savjest, naprotiv, zasnovana na prijetnjama strahu i osjećanju krivice, ponaša se prema samoj sebi ili svojoj okolini sadistički ili mazohistički. Onakvo čovjekovo Nad-ja, koje je u djetinjstvu izgrađeno pod uticajem pretjerano strogih roditelja, ili nije uopšte dovoljno izgrađeno zbog roditeljske zanemarenosti, ili što ovi i sami nisu u sebi izgradili svoju savjest – stvara od ljudi mučitelje drugih ili neurotične mučenike koji zbog pretjeranog osjećanja straha krivice traže svoje tlačitelje. Nasuprot tzv. razvojnoj identifikaciji, koja je jedino normalna i kod koje ličnost unosi u sebe kao uzor osobe koje voli i cijeni, u patološkim slučajevima tzv. odbrambene identifikacije ne postoji u osnovi ličnosti emocionalna privrženost, već potreba za osjećanjem sigurnosti. U takvim slučajevima ličnost se osjeća ugrožena, pa ne mogavši da se oslobodi straha na drugi način, počinje da se poistovjećuje sa osobom koja je izvor strepnje. Iz takve identifikacije razvijaju se pretjerane maskuline ili feminine osobine ličnosti, koje onda delaju u pravcu sadističke ili mazohističke orijentacije u životu.

5. Umjerena agresivnost bez reakcije bijesa ili mržnje, ali i bez preterane bojažljivosti

Ako su nam i agresivnost i seksualnost dati kao sirov materijal koji čeka svoju plemenitiju obradu, onda je prirodno da na njih moramo da računamo i detinjasto je zatvarati oči pred ovim moćnim silama. Potisnuta agresivnost koja nije našla oduška u momentu kada je to bilo neophodno i u meri koja odgovara situaciji i našim obavezama kao etičkim bićima, ostaje neiskorišćena, divlja snaga koja se kad-tad mora da isprazni, i to najčešće u nekoj adekvatnoj situaciji i sa pojačanim intenzitetom.

6. Sposobnost da budemo nezavisni

Ovakvu sposobnost posjeduje samo ona ličnost koja je već uspješno u sebi razvila sve druge, ranije pomenute sposobnosti. Ona je cilj i kruna individuacije i jedina stvarna zaloga ali i uslov slobode. Nema stvarne slobodne ličnosti nezavisne i samostalne, a koja time nije ne samo izolovana i usamljena već i na pretjeran, neurotičan način angažovana u društvu. Samo nezavisna, dakle slobodna ličnost zna za tajnu zrelog ponašanja u kome se daje „Bogu Božije, a caru carevo”.

U najkraćim crtama iznijeli smo neke od najvažnijih kriterijuma po kojima savremena psihologija i psihijatrija procjenjuju zrelost neke ličnosti. Svako od nas treba da procijeni koliko one vrijede i koliko odgovaraju objektivnom sudu naše sopstvene ličnosti. Svaki od nas mora najprije da odgovori na pitanje koliko je sam na sebi postigao i šta je do sada učinio sa svojim urođenim i zadobijenim talentim Tek tada možemo da se okrenemo društvu i da s pravom od njega očekujemo podstreke za rad.

Nema zrelog društva bez zrelih individua. A njih ne stvara samo društvo već i samovaspitanje. Naime, nema druge odgovornosti, kao što reče jedan naš filozof, od samoodgovornosti.

www.pravoslovo.net