Voli te tvoj Aleksa

Aleksa Šaranović, učenik VIII razreda OŠ „Njegoš“ iz Spuža, osvojio je prvo mjesto na Takmičenju za najljepše pismo. Ovogodišnja tema Takmičenja bila je “Napiši pismo o svom heroju”. Aleksino pismo djedu je, prema procjeni Komisije za ocjenu literarnih radova Ministarstva prosvjete, bilo najbolje od 208 radova, koliko je pristiglo na Takmičenje. Pošta Crne Gore će prvorangirani rad proslijediti na Međunarodno takmičenje Svjetskom poštanskom savezu.

Komisija Ministarstva prosvjete odlučila je da drugo mjesto osvoji Aneta Čavor, učenica VI razreda OŠ „Ivo Visin” iz Kotora, dok je treće mjesto pripalo Željani Vraneš, učenici IX razreda OŠ „Salko Aljković” iz Pljevalja. Specijalna nagrada otići će u ruke Teodori Rosandić, učenici VII razreda OŠ „21. maj” iz Podgorice.

Posebno su pohvaljeni radovi šest učenika: Aleksandre Kalezić, IX razred, OŠ „Mileva Lajović-Lalatović”, Nikšić; Vojina Nedovića, VIII razred, OŠ „Marko Miljanov”, Bijelo Polje; Vladane Lalatović, VIII razred, OŠ „Olga Golović“, Nikšić; Stefana Žujovića, VIII razred, OŠ „Krsto Radojević“, Tomaševo, Bijelo Polje; Teodore Smoljan, IX razred, OŠ „Orjenski bataljon“, Bijela, Herceg Novi i Alekse Janičića, IX razred, OŠ „Vuk Karadžić“, Berane.

Podsjetimo, Pošta Crne Gore je za autore četiri najbolja pisma pripremila vrijedne nagrade: lap-top, foto aparat, mobilni telefon i biciklo.

Takmičenje za najljepše pismo je, zahvaljujući kvalitetnoj organizaciji i kontinuitetu, postalo veoma popularno kod učenika crnogorskih osnovnih škola. Zasluge za kvalitetnu realizaciju ovog projekta Pošta Crne Gore dijeli sa Ministarstvom prosvjete koje godinama nesebično podržava ovaj literarni konkurs.

Podsjetimo, nacionalno Takmičenje segment je Međunarodnog takmičenja koje realizuje Svjetski poštanski savez. Svake godine za najljepše pismo takmiče se milioni djece iz cijelog svijeta. Najljepše pismo na nacionalnom nivou Pošta Crne Gore prosljeđuje na Međunarodno takmičenje Svjetskom poštanskom savezu.

Aleksino pismo

Dragi deda Gojko,

Da odmah razjasnimo, nema u ovom pismu junaštva, opasnih situacija i akcija, ali ima puno poštovanja i ljubavi, najljepših priča i uspomena koje se pamte. Znam ja da su heroji hrabri, odvažni ljudi koji spašavaju živote i pomažu ljudima u nevolji te čine dobra djela.  Heroji  zaslužuju  poštovanje  i  zahvalnost,  a  neki  se  za  svoje  zasluge  okite  čak  i ordenjem. Isto tako znam da si ti moj heroj i uzor. Deda, od tebe sam naučio mnoge važne stvari. Uz tebe sam zavolio istoriju, prirodu i tradiciju. Sve češće razmišljam o tome da kada porastem i ja budem učitelj.  Gledajući  i slušajući tebe, to zanimanje me  sve više privlači.

Prisjetiću se jednog, sasvim običnog dana, provedenog sa tobom. Bilo je ljeto. Na planini smo sakupljali ljekovito bilje za čajeve koje ti voliš da piješ. Opremljeni za planinu i „naoružani“ frulama, uživali smo: ti, Roki, tvoj vjerni vučjak, i ja u potrazi za ljekovitim travama. Već na prvom proplanku pokazao si mi hajdučku travu. Dok sam brao, ti si mi pričao  o  hajducima,  hrabrim  i  vještim  ratnicima,  koji  su  utočište  tražili  u  planinama, među visokim drvećem koje ih je svojim velikim krošnjama štitilo i sakrivalo. Dok sam te slušao, mogao sam da zamislim jednog od njih sa velikim, crnim brkovima, zlatnim tokama na prsima i starinskom puškom u rukama. Nedaleko odatle, ispod starih borova, pronašli smo podbjel – njegovi listovi su dobar lijek za astmu, pa smo nabrali da bih ja odnio stricu Draženu. Ti si mi ispričao da Indijanci umjesto duvana puše podbjel. Pred mojim očima ukazala se slika indijanskih poglavica kako sjede u krug i puše lulu mira. Sljedeća biljka koju smo ubrali bila je iva. I za nju si imao zanimljive stihove koji govore o tome koliko je ova biljka zdrava i korisna. „Ljudi koji piju čaj od ive, dugo žive“, rekao si. A, ja sam pogledao tebe, deda, i prisjetio se da će uskoro tvoj 82. rođendan i zaključio da je to što si kazao živa istina.

I tako smo ti i ja uživali u druženju. Malo smo sakupljali čajeve, a pomalo svirali frule. Ti si poprilično dobro svirao, a ja se trudio koliko mogu da te pratim. Zvuci frule pomiješani sa fijucima planinskog vjetra stvarali su čarobnu melodiju. Melodiju u kojoj sam ja potpuno uživao.

Dugo ću pamtiti taj dan na planini proveden sa tobom. Zapravo, svaki susret i viđenje sa tobom je jedna veoma uzbudljiva i neponovljiva priča. Priča u kojoj si ti glavni pripovjedač,  a  najljepše  od  svega  su  tvoje  priče  koje  osvajaju,  opijaju,  podstiču  na razmišljanje. U pričanju si vrlo vješt, pravi znalac.

Veoma sam srećan što te imam i što odrastam uz tebe. Srdačno te pozdravljam i

željno iščekujem naš ponovni susret.

P.S. Deda, ti si najbolji deda na svijetu, moj si heroj

Voli te tvoj Aleksa