Zašto Bolonja nije uspjela u Crnoj Gori?

Da Bolonja nije dala želejni efekat pokazuje i podatak da je na biroima rada sve veći broj visokoškolaca, a čak je i smanjena tražnja za diplomcima.

Crna Gora-zemlja čuda

Komentarišući dosadašnje efekte Bolonje predsjednik Liberalne partije i član skupštinskog Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport Andrija Popović je za CdM rekao  da je nedostatak dugoročne strategije održivog razvoja, te perspektive reformi koje se sprovode problem i u oblasti obrazovanja u Crnoj Gori.

„Naprosto, umjesto evolucije imali smo revoluciju koja je izvedena u, prethodno, neuređenoj atmosferi. Kako je kazao Valtazar Bogišić: „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“, što nam potvrđuju i posljednji rezultati, odnosno, izjave sa vrha Univerziteta  o ovom procesu“, naveo je on.

Popović je istakao da je mnogo puta kazao da je Crna Gora zemlja čuda.

„Nemamo dovoljno građanske i profesionalne svijesti da se suočimo sa onim što nam decenijama podrijeva društveno tkivo, pa samim tim i obrazovanje kao njegov prioritetni dio“, smatra on.

Prema njegovim riječima ono što jeste činjenica je da Crna Gora mora imati obrazovni sistem koji će biti kompatibilan sa evropskim sistemom obrazovanja i omogućiti našim studentima konkurentnost znanja na tržištu Evrope i svijeta.

„Konačno je Rektorat UCG-a kvalitetno prepoznao ove nedostatke i u tom smislu sam saglasan sa potrebom reorganizacije plana i programa studiranja koji neće štancovati kadrove koji nijesu konkurentni na tržištu ni države, a kamoli šire, kadrove koji nemaju dovoljan nivo obrazovanja, a posebno praktičnog znanja, što je neophodna prepostavka za svršenog akademca koji se suočava sa zahtjevima tržišta“, naglasio je on.

Na pitanje koji je  najbolji način da se reformiše model studiranja u Crnoj Gori Popović je odgovorio da se u mnogim oblastima ugledamo na države istog ili sličnog jezičkog područja ali ne i u oblasti studiranja, iz potpuno nerazumljivih razloga.

“Reforme u ovoj oblasti se moraju sprovoditi po ugledu na Univerzitete u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani koji su po svim sprovedenim istraživanjima daleko ispred našeg na evropskoj i svjetskoj ljestvici.Taj jaz, između kvaliteta studiranja na pomenutim državnim univerzitetima zemalja regiona i našeg uvijek je bio veliki a utisak je da se ne smanjuje, čak naprotiv”, zaključio je u izjavi za CdM Popović.

Bolonja na crnogorski način

Poslanica Demokratskog fronta i član Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport Branka Bošnjak je saglasna sa konstatacijom da studiranje po Bolonji nije dalo kvalitet, već da je pokazalo brojne nedostatke, ali za to nije kriva Bolonja, već, kako kaže, naše karikiranje Bolonje ili tzv. Bolonja na crnogorski način.

“Zemlje koje primjenjuju Bolonju na pravi način ne manjkaju u kvalitetu svršenih studenata, ali kod nas je sve bila gola improvizacija koja je srozala kvalitet, od masovnog upisivanja pojedinih studijskih programa, pa se dešava da jedan nastavnik drži nastavu za 500 studenata i to u tri grada, do toga da se upisuje nekoliko stotina studenata, a da najveća sala broji nešto više od 100 mjesta”, kazala je Bošnjak za CdM.

Prema njenim riječima ne poštuju se osnovna pravila Bolonje o mobilnosti, odobravaju se dodatni rokovi, omogućava upisivanje specijalističkih bez završenih osnovnih studija, ne se mogu prenositi krediti stečeni na nekom od stranih univerziteta, do potpunih kontraefekta usljed  otvaranja privatnih visokoškolski institucija.

Ona ističe da umjesto da konkurencija iznjedri kvalitet, niski kriterijumi na privatnim fakultetima doprinijeli su srozavanju kvaliteta državnog Univerziteta i suludog upisivanja enormno velikog broja samofinansirajućih studenata na državnom univerzitetu, čime se taj univerzitet pretvorio maltene u najveći privatni univerzitet kad se pogleda broj studenata koji plaćaju školarinu.

“Da ne pominjem da se samo kod nas iz državnog budžeta finansira nečiji privatni biznis u visokom obrazovanju…Sve ovo je dovelo do pada kvaliteta”, naglasila je ona.

Bošnjak je istakla da godinama upozorava na ove anomalije koje su bile više nego očigledne, ali je nekome izgleda odgovaralo da se sistemski uruši i oslabi državni univerzitet i napravi hiperprodukcija diploma iza kojih nema znanja, jer smo produkovali “diplomirano neznanje” u ogromnim količinama i školovali ljude za biro rada.

“Godinama nije bilo nikakve koordinacije između potreba tržišta rada i studijskih programa i broja upisanih studenata”, pojasnila je ona.

Bošnjak o najavljenoj reformi kaže da se pod hitno treba mijenjati Zakon o visokom obrazovanju, uraditi istinski nezavisnu reakreditaciju studijskih programa, napraviti reviziju izbornih zvanja, doktorskih disetacija jer su se mnogi, kako je kazala, nezasluženo okitili zvanjima koristeći svoje pozicije, najčešće u politici, pomoći državnom univerzitetu da s oporavi i vrati osnovnoj funkciji, poboljšati status zaposlenih ali ujedno i pojačati nadzor poslovanja, “jer je vrlo simptomatično da je UCG proglašen za najmanje transparentnu instituciju što je najveća sramota…”

“Ovo su samo neke od hitnih mjera, ali ima još mnogo toga što bi trebalo mijenjati i u društvenom kontekstu kako bi se vratila vjera u znanje i kvalitet”, zaključila je Bošnjak.

Visokoškolske ustanove pretvorene u osnovne škole

Nevladina organizavija Centar za građansko obrazovanje godinama je isticala da se primjeni Bolonje prišlo površno, bez prethodne temeljne procjene stanja i kapaciteta, sa mnogo retoričkih zalaganja, a bez istinske posvećenosti samih univerziteta ili pak, svijesti o tome kako je to veliki reformski zahvat.

“Upozoravali smo da takav pristup i problematična praksa ne može voditi učinkovitom ostvarenju ključnih principa Bolonjske deklaracije.  Nema sumnje da je ovako postavljen sistem visokog obrazovanja neadekvatan, da je poslovanje nekih univerzitetskih jedinica upitno i sa stanovišta poštovanja zakona i da sve to ukupno ne zadovoljava neophodne standarde koji će iznjedriti kvalitetne pojedince sa potrebnim znanjima za evropsko tržište rada kojem svi težimo”, kazala je CdM-u Mira Popović, saradnica na programima CGO-a.

Popović smatra da se nama jedan značajan dio visokoškolskih ustanova pretvorio u osnovne škole gdje mali broj profesora predaje ogroman broj predmeta, zatim izbori u naučna zvanja su nerijetko predmet kontraverzi, mnogo je tzv. “duh profesora” koji postoje samo na spiskovima fakulteta kako bi se ovi bolje “prodali” studentima pri čemu se oni gotovo ne pojavljuju na fakultetima, a brojni su i primjeri onih fakultetskih jedinica gdje nema ni elementarnih uslova za rad na način na koji to Bolonja predviđa.

“Na primjer, na Pravnom fakultetu imate predmete na kojima je 1.500 studenata na jednog profesora, dok je taj standard na prestižnim svjetskim univerzitetima desetak-petnaest studenata na jednog profesora. Jasno je da se u neodgovornoj trci za profitom u obrazovanju, kao i za ispunjenjem brojnih partikularnih interesa, izgubilo ono što treba da bude stub obrazovanja – kvalitet”, istakla je ona.

Ipak, u CGO-u vide napredak u onom dijelu da konačno i sa samog UCG dolazi ocjena da stanje nije dobro.

“Javno priznanje problema je, ipak, prvi korak da se taj problem počne riješavati. Vidjećemo da li će tu biti stvarne volje, snage i odlučnosti jer se radi o izuzetno teškom procesu koji uključuje i hvatanje u koštac sa brojnim i isprepletanim interesnim mrežama”, dodala je Popović.

Odgovarajući na pitanje zašto se ovoliko dugo čekalo da se konačno prizna da Bolonja kod nas nije dala željene rezultate Popović je ocijenila da je to pitanje za inače utihlu akademsku zajednicu u Crnoj Gori, koja je sama sebe marginalizovala u svim segmentima razvoja društveno-političkog života u Crnoj Gori upravo tako što nije našla snage da održi i razvija univerzitet na adekvatan način.

“U samoj akademskoj zajednici se ne organizuju ozbiljne rasprave o ovom pitanju, i incidenta su javno izražena mišljenja akademske zajednice o nečemu što bi trebalo da bude kontinuirani predmet njihovog interesovanja, analize i uspostavljanja strategije unaprijeđenja postojećeg stanja”, istakla je ona.

Ali, sa promjenom rukovodstva UCG-a, kako ističe, došlo je do određenih pomaka i posebno je tu važna “Analiza stanja i strateška opredijeljenja za reorganizaciju i integraciju Univerziteta Crne Gore” jer ta analiza predstavlja prvi zvanični pošten, iako u nekim dijelovima još nedovoljno razrađen, pogled UCG na sebe i brojne probleme.

Popović kaže da je forumla za uspjeh najavljene reforme jednostavna ali teška, a to je-uvođenje reda i zakonitosti u rad univerziteta, uspostavljanje sistema evaluacije i kontrole kvaliteta, striktna primjena principa akademske čestitosti, i usklađivanje obrazovne ponude sa potrebama tržišta rada. Dalje, kako je pojasnila to podrazumijeva nastavak uređenja radnih odnosa na univerzitetima, gdje je hrabar i ozbiljan korak napravljen na UCG adresiranjem pitanja duplog zapošljavanja , a nova rektorka, za razliku od svojih prethodnika, odlučila je da primijeni zakonske norme.

“Takođe, neophodno je i da sve visokoškolske ustanove pokažu nultu toleranciju prema plagijatima, da očiste nastavno osoblje od plagijatora, da sankcionišu sve pokušaje korišćenja plagijata  i da na taj način pošalju poruku da samo znanje može donijeti zvanje. Nama je nasušno potrebna kvalitetna reformu studiranja na visokoškolskim ustanovama, stavljanje u centar studenata i njihovih interesa, a samim tim dugoročno i javnog interesa a hitno zaustavljanje daljeg urušavanja akademske zajednice i akademskih institucija”, zaključila je Popović.

UCG spremno dočekuje reakreditaciju

Na UCG-u uveliko se sprovode pripreme za što kvalitetniju reformu po svim univerzitetskim jedinicama, a za budući model studiranja optimalnije je rješenje tri plus dvije godine studija.

UCG će biti evoluiran od strane međunarodne reakreditacione komisije u 2017. godini.