Zbog čega u Zeti nemamo najveću fabriku u Crnoj Gori?
Nosioci agarne politike u Crnoj Gori već decenijama zanemaruju najveći poljoprivredni region u državi, Zetsku ravnicu i priobalje Skadarskog jezera, navodi Luka Krstović, potpredsjednik Mladih demokrata.
Kako dodaje, uz povoljne mikroklimatske uslove na nivou godine, obilje sunčanih dana, dostupnost kvalitetne vode za navodnjavanje, ogroman zemljišni potencijal u privatnom i državnom vlasništvu, demografsku strukturu koja omobućava raspoloživost radne snage, u Zeti se od izgradnje Staklenika u Golubovcima nije ništa uradilo na izgradnji iole gabaritnijih poljoprivrednih efektiva. Staklenici su u međuvremenu doživjeli sudbinu brojnih crnogorskih preduzeća i na njihovom mjestu danas je zakorovljen i nefunkcionalan prostor. Bivši radnici i dalje vode sporove kako bi im se isplatilo ono što su zaradili.
-Kako je Crna Gora neslavni lider u regionu po pitanju pokrivenosti uvoza izvozom, a podaci pokazuju katastrofalan razmjer kada se pogleda igra brojki u vezi sa poljoprivrednim proizvodima, zaista čudi kako svih ovih godina nijesmo zabilježili makar jednu višemilionsku ili, pak, ozbiljniju investiciju na području Zete. Ne postoji nijedan objekat za proizvodnju u zaštićenom prostoru koji bi svoju korisnu površinu u jednom kompleksu mjerio sa cifrom većom od jednog hektara. U okruženju takvih objekata ima i njihov broj intezivno raste. Takve objekte ne mogu graditi lokalni poljoprivredni proizvođači, ali mogu domaći i strani investitori ukoliko bi prije svega postojala zainteresovanost resornih organa da ih kao takve privuku i motivišu za investiranje u proizvodnju.
U Zeti imamo resurs koji se u svijetu naziva nevinim zemljištem, a on označava tlo koje se nije obrađivalo duže od 30 godina. Da li je potrebno da čekamo još toliko kako bi se mogli pohvaliti savremenim načinom proizvodnje u savremenim i, istina, skupim objektima? Da ima volje za to, u Zeti bi već postojala najveća fabrika u Crnoj Gori.
