Zgrada za penzionere – „račun bez krčmara“

Ni nakon čitavih deceniju i po nema odgovora gdje je i kako završio novac koji je bio namijenjen za izgradnju zgrade za penzionere u Beranama, a najstarija populacija i pored obećanja još nije dobila svoj namjenski stambeno poslovni prostor.
U decembru 2008. godine potpisan je ugovor o sufinansiranju stambenog objekta za dvanaest stanova u Beranama za potrebe korisnika penzije republičkog Fonda PIO. Potpisnici tog ugovora su bili tadašnje Ministarstvo zdravlja, rada i socijalnog staranja, Opština Berane i Fond PIO. Sve tri strane obavezale su se da za realizaciju tog projekta ulože po stotinu dvadeset hiljada eura.
Opština je svoj dio trebalo da obezbijedi kroz plac i komunalnu infrastrukturu, dok su drugi trebali da uplate novčana sredstva.
Raspoloživa dokumentacija, u koju je Portal RTCG imao uvid, pokazuje da su Ministarstvo zdravlja, rada i socijalnog staranja i Fond PIO već u startu izmirili svoj dio obaveza i uplatili po 120 hiljada eura na žiro-račun Opštine Berane.
“Postoje jasni dokazi da je Ministarstvo zdravlja, rada i socijalnog staranja nakon potpisivanja ugovora na žiro-račun Opštine Berane uplatilo jednom dvadeset hiljada eura, a drugi put sto hiljada. Takođe, imamo dokaze da je Fond PIO na žiro-račun Opštine Berane 5. oktobra 2009. godine uplatio sto dvadeset hiljada eura za izgradnju zgrade za penzionere, ali nama nije poznato šta se s tim novcem desilo. Znamo samo da nije usmjeren za izgradnju te zgrade”, kazali su u Udruženju penzionera.
Oni ističu da se u moru naslijeđenih problema suočavaju i sa problemom koji se tiče izgradnje zgrade za potrebe penzionera i tvrde da će u narednom periodu pokušati da inicirjua realizaciju tog projekta.
Zbog toga, kako ističu, postoji opravdana sumnja da su namjenska novčana sredstva, koja nijesu mala, potrošena nenamjenski.
U Udruženju penzionera kažu da je u toj asocijaciji računica jasna, odnosno da je je bilo sve po planu, danas bi, kako tvrde, u Beranama bilo izgrađeno ne dvanaest, nego sedamdeset stanova za najstariju populaciju.
Tome u prilog govori činjenica da je već daleke 2008. godine bilo obećano da se u Beranama i Nikšiću prave zgrade za penzionere sa po dvanaest stanova.
U Nikšiću je napravljena najprije jedna mala zgrada sa dvanaest stanova. Pa se nije stalo na tome, nego je napravljena još jedna zgrada za penzionere sa sedamdeset i pet stanova, a zatim još jedna, dok u Beranama od svega nije bilo ništa.
Prema procjenama Udruženja penzionera, njih oko stotinu i dvadeset nemaju riješeno stambeno pitanje. Toliko je izrazilo interesovanje za stan, i neko bi morao da odgovara zbog toga što je projekat koji je bez problema zaživio u Nikšiću, propao u Beranama.
U ovom sjevernom gradu prema posljednjim procjenama živi oko pet i po hiljada penzionera.
Prosječna penzija je ispod državnog prosjeka i ekonomska kriza posebno negativno utiče na standard ove populacije. Većina njih suočava se sa teškim egzistencijalnim problemima.
“Zar nije žalosno dočekati starost kao podstanar i zar nije bilo grijeh taj namjenski novac potrošiti na nešto drugo”, kažu u ovom udruženju.
Oni smatraju i da ima elemenata da se ovim pitanjem pozabavi i Specijalno državno tužilaštvo, s obzirom da je novac nenamjenski potrošen, i da bi neko, makar pod pritiskom, mogao konačno odgovoriti na pitanje gdje je otišao novac, ako je preusmjeren – gdje je preusmjeren i čijom odlukom.
Niko se, ipak, osim penzionera sve ove godine nije oglasio šta je sa 240 hiljada eura, koji su u to vrijeme vrijedili mnogo više nego danas, i ko je igrao igru “račun bez krčmara”.
RTCG.me