PODGORICA: OŠ Maksim Gorki izvor znanja generacijama osnovaca

Kao osma Osnovna škola u Podgorici, davne 1965. godine u dijelu grada Preko Morače osnovana je obrazovna institucija, koja nosi ime Alekseja Maksimoviča Peškova, poznatijeg kao Maksim Gorki, romanopisca, noveliste, dramaturga, tvorca misli: “Čovjek! Kako to gordo zvuči”.

Za 50 godina koliko već postoji škola baštini brojne nagrade i priznanja. Za cjelokupan rad i rezultate koje je postizala, nagrađena je 1973. godine, najprestižnijom nagradom u oblasti prosvjete “Oktoihom”. Nakon ove, nižu se mnoge: 1981. “Iskra” 1985. “Plaketa sa zlatnim zracima” od Zajednice osnovnih škola “Bratstvo i jedinstvo” 1988. nagrada “19. decembar”. Sva ova priznanja su bila snažan podstrek za dalji rad.

Sadašnji učenici, koj ih danas ima 1.489 raspoređenih u 55 odjeljenja, nastavljaju tradiciju prethodnih generacija, postižući brojne nagrade na takmičenjima i konkursima. U protekloj školskoj godini diplomu „Luča” stekla su 42 učenika. Polaznici ove škole su iz godine u godinu osvajači brojnih nagrada kako na školskim, tako i na opštinskim i državnim takmičenjima, a i na brojim konkursima. U školskoj 2014/15. godini osvojen je veći broj nagrada kako na individualnim tako i u ekipnim takmičenjima.

U ovoj ustanovi rad sa djecom pričinjava zadovoljstvo. Iskustva prosvjetnih radnika u radu sa djecom su pozitivna, izgrađena na uzajamnom poštovanju, uvažavanju i dogovoru. Pored ljubavi prema djeci, tu je i njihov entuzijazam da djecu obrazuju, učestvuju u njihovom vaspitanju i odrastanju. U životu je bitno učiti, ali još bitnije je način na koji se uči, smatra direktorica OŠ “Maksim Gorki” Snežana Irić. Obrazovanje svakako doprinosi napretku društva u cjelini.

Posao prosvjetnog radnika zahtijeva veliku odgovornost i preciznost. Pored pripreme za sami čas, izrade planova, opisnog ocjenjivanja zvjezdicama, velike administracije kako u pisanoj tako i u elektronskoj formi, tu su i razgovori sa roditeljima koji danas, smatraju u upravi škole, drugačije podržavaju djecu u obrazovanju. Mnogi roditelji zbog svojih neostvarenih ambicija pritiskaju djecu, dok su u školi mišljenja da prosvjetni radnik treba da bude objektivan, kako u ocjenjivanju tako i u otkrivanju talentovane djece. Njima, kao radnicima škole “Maksim Gorki” najlakše je prenositi znanje, jer u radu učitelja i nastavnika je ključ uspjeha za svako dijete.

Profesorica crnogorskog jezika i književnosti Lidija Banović smatra da djeca svoja prva saznanja o životu i o književnosti dobijaju iz kuće od svojih roditelja, čitanjem bajki pred spavanje, prvim pričama, basnama, a da kasnije nastavnici imaju zadatak da nastave i formiraju njihovo znanje.

„Djeca, prvenstveno učenici od VI razreda treba da uživaju u čitanju književnih djela, tako da je uloga mentora jako važna, jer smo mi pokretači, mi ih upućujemo kako saopštiti neku misao i kako na najbolji način da daju odgovore na ponuđenim temama”, kazala je profesorica Banović.

Ona je poručila djeci da treba da sanjaju, da vjeruju da se snovi ostvaruju, da budu radoznali u životu i da se ne boje kada ne znaju odgovore na sva pitanja.

Učenik VIII razreda OŠ “Maksim Gorki” Lazar Čađenović je pravi mali poeta, lako napiše stihove, na svoj način stvara priču. Učestvovao je na brojnim takmičenjima, a nedavno je na konkursu na temu „Dinosaursi” osvojio treću nagradu.

„Duhovito smišljam pjesme, na času, kući dok posmatram mlađeg vragolastog brata, to volim, volim da pišem”, kazao nam je Lazar Čađenović. Pored tog talenta, Lazar se bavi i sportom i osvajao je nagrade u stonom tenisu i košarci. Perović Matija je učenik IX razreda i zainteresovan je za prirodne nauke.

„Interesuje me biologija, hernija, fizika. Učestvovao sam na više takmičenja, dok sam na školskim uvijek osvajao prvo mjesto iz biologije”, kaže Matija i dodaje da su mu takmičenja vrlo važna jer mu daju želju da napreduje, samouvjerenost.

Marija Žižić, učenica IX razreda, odličan je đak i trenira džudo i džiu džicu. Trenutno je prvak države, a već pet godina zaredom je prvak u džiu džici. Na Balkanskom prvenstvu je osvojila sedmo mjesto, a od Glavnog grada Podgorica nedavno je dobila i plaketu za uspješne rezultate u 2015. godini u džudou. Prošle godine dobila je nagradu od Atlas banke takođe za uspj ešne rezultate u sportu, a u Splitu je osvojila tri zlata na Svjetskom kupu u džiu džici. Pored njenog talenta i uspjeha u sportu, Marija je osvajila i nagradu za najzanimljiviji rad na temu „Ekološka strana moga grada”.

Sestre Sara i Anika Kalezić, učenice petog i trećeg razreda, pored školskih obaveza nađu vremena i za gimnastiku. Sara je za svoj klub osvojila prvo mjesto na Internacionalnom turniru u ritmičkoj gimnastici KUP Danilovgrad 2015. Pored toga, ona je donijela i nagrade sa takmičenja u Novom Sadu, Budvi. Anika, takođe trenira gimnastiku i kaže:„Gimnastika ima prelijepe vježbe, ples, a sve gimnastičarke su lijepe i graciozne”.

Mnogo generacija ova škola je izvela na pravi put. U njoj su se smjenjivali glasovi radoznalih đaka, talenata, danas uspješnih ljudi. Jedan od mnogih koji su osam godina „grijali” klupe OS „Maksim Gorki” je i glumac Danilo Čelebić.

„Škole ‘Maksim Gorki’ se sjećam sa puno pijeteta i radosti, u njoj sam stekao odličnu osnovu za dalje obrazovanje i upravo na njenoj sceni, u pripremama za nekadašnje majske smotre, napravio sam prve uloge u školskoj dramskoj sekciji”, prisjeća se Čelebić svojih školskih, ali i glumačkih početaka.

Upravo ta škola, kaže, predstavlja važan segment njegovog djetinjstva.

„Iako veliki broj nastavnika koji su mi predavali ne dijeli sa nama ovaj svijet pod suncem, oni su neizbrisivo ostali u divnom sjećanju: učiteljica Dragica, Đerđ, Mujko, Božana, Periša, Branko, Mojsije, razredna Mirjana, samo su neki od izuzetnih pedagoga kojima sam danas neizmjerno zahvalan”, kazao je Danilo.

Manje zainteresovani za likovnu kulturu Sanja Raonić, profesorica likovne kulture, kazala je da se taj predmet u svakom nivou obrazovanja bazira na razvijanju vještina kod djece različitog uzrasta.

„To je disciplina koja je u vrijeme kada sam se ja formirala u učenika, meni bila posebno zanimljiva i već tada sam mogla da prepoznam ta neka svoja buduća interesovanja, koja i danas nadograđujem”, kazala je Sanja.

Ona smatra da djeca zbog velikog razvitka multimedija koji im je danas dostupan, kao sastavni dio života, imaju manje interesovanja u odnosu na njene generacije za radioničarski tip nastave. Ipak, talenat se primjećuje tako da učenici pristupaju konkursima i takmičenjima iz ovog predmeta i budu nagrađeni i zadovoljni jer im prija sam takmičarski duh, iščekivanje rezultata i nagrada.

(cdm.me)