SJUTRA JE VIDOVDAN: Običaj kaže da djevojke pod jastuk večeras treba da stave 3 stvari

Pravoslavni vjernicie sjutra slave Vidovdan, koji važi i kao dan proricanja i gatanja, najčešće uz pomoć trave vid, poznate u narodu i kao vidac, vidić, vidovka, vidovčica. 

Korijen Vidovdana, kao i svetog Vida je  paganski. Vid je u prehrišćansko doba smatran vrhovnim božanstvom, “Bogom nad bogovima”, a svi drugi bogovi tek polubogovima.

Vjerovalo se da je Vid svevideće božanstvo, pa se kasnije nastali Vidovdan smatra i praznikom za oči, odnosno praznikom koji “otvara oči”.

U nekim krajevima običaj je da djevojke, ubravši vidove trave, naliju vode u lonac koji su kupile bez pogađanja, uzmu malo soli, hljeba, djetelinu sa četiri lista i jednu tkanicu koju prebace preko lonca i pred spavanje prozbore:

“Sveti Vide i vidova travo otvorite mi oči da vidim svoga suđenoga. Ako je daleko – evo mu djetelina od četiri krila neka k meni doleti, ako je gladan – evo mu soli i hljeba neka se najede, ako je žedan – evo mu vode neka se napije, ako ne može preko vode preći – evo mu ćuprije (tkanice) neka pređe!“

Jednostavniji ritual je pod jastuk staviti vidu travu, parče hljeba i malo soli, i u san će doći onaj koji je djevojci sudjen. 

Uoči praznika ili na praznik izjutra, brali su travu zvanu vidovčica, stavljali je u vodu i njome se umivali. Činili su to zato da preko godine ne bi bolovali od očiju. Ponegdje su vidovčicu čuvali i koristili onda kada bi im oči oboljele.

Običaji koji prate vidovdan nisu vezani samo za neudate djevojke.

Vjeruje se da, ko stavi ovu travu pod jastuk, pred vidovdan, ono što sanja – obistiniće se.

Na Vidovdan se gleda i kakvo je vrijeme – ako ovog dana bude vedro, svu odjeću treba iznijeti napolje da se provjetri i napuni dobrom energijom. Ako bude oblačno, potrebno je prekrstiti oblake, pa će i kiša koja padne biti blagotvorna i dobra za usjeve.

Tek 1892. godine Srpska pravoslavna crkva je Vidovdan prvi put unijela kao praznik u svoje kalendare, stavljajući ga u zagradu iza proroka Amosa i kneza Lazara, čije je kultove njegovala. Zbog toga što se najvažniji događaj u srpskoj istoriji u minulih šest vjekova, Kosovski boj, odigrao na Vidovdan 1389. godine, prepliću se istorijska zbilja i narodni običaji i vjerovanja, pa se kosovski mit, kao najrazgovjetniji znak srpske narodne svijesti, razvijao uporedo s paganskim kultovima starog slovenskog božanstva Vida.

 

 

loading...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com