Drakić: Savjet ASK kandidate za direktore doveo u zabludu

Ko će kontrolisati integritet onih koji su zaduženi da kontrolišu integritet drugih i kako možemo vjerodostojno ocjenjivati integritet javnog funkcionera ako sami ne pokažemo spremnost da transparentno ispitamo sopstveno postupanje, pitao je kandidat za direktora Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) i bivši vršilac dužnosti (v.d.) čelnika te institucije Dušan Drakić, nakon što se Upravni sud proglasio nenadležnim po njegovoj tužbi kojom osporava izbor Kristine Braletić za direktoricu ASK.

Drakić i drugi kandidat za direktora ASK Mithat Kuč podnijeli su tužbe Upravnom sudu u cilju preispitivanja odluke o izboru Braletić, postupajući po pravnoj pouci iz osporene odluke kojom im je sugerisano da njeno preispitivanje mogu pokrenuti pred ovom sudskom instancom.

Međutim, Upravni sud je, postupajući po tužbama Drakića i Kuča, ocijenio da nije nadležan, pa je predmet dostavio podgoričkom Osnovnom sudu na postupanje.

Drakić je za “Dan” kazao da je Upravni sud potvrdio da je od strane Savjeta ASK kandidatima data pogrešna pravna pouka, kojom im je omogućeno da odluku o izboru direktora preispituju pred Upravnim sudom.

“Da stvar bude još ozbiljnija, kandidati su, postupajući upravo po toj pravnoj pouci, pokrenuli postupak pred Upravnim sudom, da bi potom sam Savjet ASK u odgovoru na tužbu Upravni sud obavijestio, po mom saznanju, da taj sud nije nadležan i da je pravna pouka bila pogrešna. Dakle: jedno je napisano kandidatima, a samo mjesec kasnije drugo je napisano sudu. Iako kandidati zbog toga nijesu izgubili pravo na sudsku zaštitu, javni interes jeste pretrpio štetu”, kazao je Drakić za “Dan”.

Smatra da to više nije pitanje obične administrativne greške već da je pitanje odgovornosti.

“Ako je Savjet znao da Upravni sud nije nadležan, zašto je kandidatima omogućio upravo takvu pravnu zaštitu? A ako nije znao, onda se moramo pitati kako institucija čija je osnovna misija zaštita zakonitosti i integriteta može napraviti ovakav propust. Tu se otvara pitanje kako je do takvog postupanja došlo, ko je donio odluku, ko je bio upoznat sa sadržinom oba akta i da li je pogrešna pravna pouka data slučajno ili svjesno. Upravo zato sam uputio zahtjev Savjetu ASK da se izjasni o ovom pitanju, a posebno da odgovori: da li su svi članovi Savjeta bili upoznati sa sadržinom ovih akata ili je tadašnji predsjednik Savjeta samostalno radio na njima i odlučivao o njihovom sadržaju”, kazao je on.

Drakić dodaje da ovo pitanje ne može biti svedeno na jedan konkurs ili jednog kandidata, već se tiče načina na koji je Savjet u ranijem periodu koristio svoja procesna ovlašćenja i odnosa institucije prema pravu na djelotvornu pravnu zaštitu.

“Jer, ako institucija koja treba da štiti integritet javnih funkcionera koristi postupke na način koji stranke dovodi u zabludu ili im otežava ostvarivanje prava, onda moramo postaviti pitanje individualne odgovornosti onih koji su takve odluke donosili. Poseban problem predstavlja institucionalni paradoks. Agencija za sprečavanje korupcije osnovana je kao ključna institucija za procjenu i zaštitu integriteta javnih funkcionera. Ako se, međutim, u njenom radu pojave procesne manipulacije ili dovođenje stranaka u zabludu pogrešnim pravnim poukama, onda se nameću dva jednostavna, ali suštinska pitanja: Ko će kontrolisati integritet onih koji su zaduženi da kontrolišu integritet drugih i kako možemo vjerodostojno ocjenjivati integritet javnog funkcionera ako sami ne pokažemo spremnost da transparentno ispitamo sopstveno postupanje”, pitao je on.

Ovo, kako naglašava, nije pitanje sitnog proceduralnog propusta već pitanje povjerenja u instituciju.