Avganistanci pišu Trampu: Mi želimo mir

Jafari je bivša gradonačelnica Nilija u pokrajini Daikundim. Bori se za prava žena u Avganistanu i u Sjedinjenim Američkim Državama. Trampu je napisala:

“Moje ime je Azra Jafari. Prva sam žena koja je u mojoj zemlji bila gradonačelnica. Na toj poziciji sam bila duže od pet godina, od septembra 2008. do decembra 2013.

Ljudi su me pitali da li ja zaista želim tu poziciju i podsjetili su me kako će taj posao biti težak i opasan za ženu. Na kraju, shvatili su kako sam ozbiljna i odlučna i izabrali su me za gradonačelnicu.

To što žena može uspješno obavljati značajnu čelnu funkciju u Avganistanu je omogućeno samo zbog jakog američkog prisustva.

Tokom vladavine talibana, ženama nije bilo dozvoljeno da idu u školu ili da rade. Nijesmo mogli ići u bolnicu niti putovati. Morali smo nositi burke.

Znam da će odluke Amerike u vezi budućeg političkog i vojnog učešća u Avganistanu direktno uticati na moj život, kao i na živote miliona drugih Avganistanki.

Kada su talibani svrgnuti, obnovila se nada za našu zemlju. Udala sam se i zasnovala sam porodicu, studirala sam i postala babica, a pomagala sam pri rođenju više od 250 beba.

Pozitivno sam razmišljala i nadala sam se da će moja ćerka odrasti i pohađati školu u svojoj matičnoj zemlji. Takođe sam se nadala da će biti ponosna što je Avganistanska kad odraste i da će se osjećati sigurnom u svojoj matičnoj zemlji.

Kako se smanjivalo američko prisustvo u Avganistanu, ponovno je jačalo prisustvo talibana, ali i grupe Islamska država Irak i Levant. Nažalost – i zabrinjavajuće – nakon 15 godina su se vratili stari strahovi da prijete meni i mojoj mladoj ćerki, i svim ženama i majkama u mojoj zemlji.

Majke i djeca Avganistana se ponovno suočavaju sa užasnim košmarom života u ratu i bolu.

Hoćemo li se vratiti u ograničenja i represije nametnute društvu? Hoće li teroristi i ekstremisti ponovno spriječiti žene da služe u vladi i policijskim snagama?

Odgovor je potvrdan, ako talibani ili ISIL ili neka druga teroristička grupa zauzmu Avganistan..

Životi drugih

Posljedice budućih američkih akcija će uticati na živote drugih širom svijeta, kao što su to učinile tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su Sjedinjene Američke Države i druge nacije dozvolile talibanima da zauzmu moju zemlju nakon našeg građanskog rata.

Amerika i drugi međunarodni partneri su mnogo žrtvovali za narod Avganistana, koji je dosad ostvario značajan napredak u obrazovanju, zdravstvu, infrastrukturi, ekonomiji, promociji tolerancije i na Ustavu koji štiti prava svih Avganistanaca, posebno žena.

Međutim, napredak moje zemlje i njeno samo postojanje ozbiljno ugrožavaju želje vlasti koje žure da popune praznine nastale odlaskom naših saveznika.

Moja poruka novom predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država je sljedeća: Držite ruke naše djece i ne dozvolite da se užas Alepa ponovi u Avganistanu.

Ne dozvolite da avganistanske Hazare dožive sudbinu Jezida u Iraku.

Avganistan želi da stoji uspravno, ali ne možemo stajati sami. Trebate nam da snažno stanete uz nas kako bismo dalje unaprijedili našu ekonomiju, infrastrukturu, obrazovanje, zdravstvo i obučili profesionalnu policiju i vojsku, kako bi nas mogli braniti.

Sve to će zauzvrat podržati drugu generaciju Avganistanaca koji su obrazovani i odlučni da predvode put ka budućnosti.

Ameriko, stanite uz nas i Avganistan će postati model miroljubive nacije”.

Povlačenje Amerikanca

Novinar i kolumnista iz Kabula, Painda Mohammad Hikmat je napisao:

“Dragi gospodine predsjedniče,

Svi mi znamo da Sjedinjene Američke Države igraju ulogu u tekućem ratu i sukobu u Avganistanu.

Svi znamo istoriju sukoba i vašeg “rata protiv terorizma” u Avganistanu, ali da li mislite da miješanje u zemlji koja je već nedovoljno razvijena već deceniju napravilo neku razliku? Da li ste postigli svoj samostvoreni, jednopartijski mandat? Pogledajte na svijet oko vas.

Gospodine predsjedniče, ja sam Painda Mohammad Hikmat, Avganistanac koji je svjedočio decenijama rata i sukoba, koji je deportiran iz Pakistana i koji je izgubio prijatelje i članove porodice.

Ja sam avganistanski novinar kojeg biste trebali pogledati u oči i kojem biste trebali odgovoriti, jer ja tražim odgovore za sve najdraže koje sam izgubio i za one Avganistance koji boluju od depresije i poremećaja posttraumatskog stresa.

Uprkos tome, uzeo sam svoju olovku kako bih vam pisao i zatražio odgovore od čelnika širom svijeta. Da sam odlučio da uzmem oružje, da li bih bio uspješan?

Zašto ste mislili da ćete biti uspješni u vašoj agresiji?

Paštuni imaju izreku: “Ljubav ne možete stvoriti silom”. A naša istorija je dokazala to.

Vaša strategija za borbu protiv terorizma i donesene odluke – poput ratova u Iraku i Avganistanu – znače da nijesu samo ugroženi avganistanski životi, već i američki životi.

Gospodine predsjedniče, kada budete prolazili hodnicima Bijele kuće, mislite o nama na bolji način. Napravili ste neočekivane poteze i iznenadili ste nas na najpozitivnije, ali i najnepozitivnije načine, ali ako zaista tvrdite da volite svoju zemlju i svoj narod, pokažite nam malo milosti.

Dovedite talibane za pregovarački sto, uložite trud, jer će se u suprotnom ovaj rat sa talibanima nastaviti do beskonačnosti. Ne možete iskorijeniti korijenje: talibani su Avganistanci i bore se decenijama. Nijesu samo talibani ti koji ne žele strane intervencije.

Zašto prolongirate vašu invaziju? Napravite korak unazad, sada kada ste postali predsjednik i okončajte vojno prisustvo u našoj zemlji.

Da, i dalje će nam trebati vaša pomoć, ali ta pomoć treba biti opipljiva: dovedite talibane za pregovarački sto.

Gospodine predsjedniče, svijet nije napravljen da bi trpio okrutnost. Vidjeli smo kako nevini ljudi ginu u Kunduzu 2015, kada su talibani zauzeli taj grad. Morate tražiti odgovornost i gledati počinjene ratne zločine. Da li ste prebrojali broj talibana koje ste ubili? Da li su posustali?

Sahrane, kuće i sela su napale vaše snage – nekada sa upozorenjem, nekada bez njega.

Učinjena šteta

Naši život su takođe bitni.

Najvažnije, kada govorimo o zatvorenicima u Guantanamu – koje vaše snage drže i muče bez optužnice – oni mrze Ameriku.

Njihovi životi nijesu normalni i nikada ne mogu ponovno biti normalni. Zar nije učinjeno dovoljno štete u ime “rata protiv terorizma”?

Gospodine predsjedniče, bolje je da preispitate svoje aktivnosti u Avganistanu.

Ako Amerika može da se bori, ona takođe može da donese i mir. Amerika može bolje igrati svoju ulogu u miru nego u ratu.

Kada budete donosili buduće odluke o Avganistanu, zamislite da vašeg sina ili ćerku ubijaju pred vašim očima. Mi se sa tom stvarnošću suočavamo svakodnevno.

U ovoj nesrećnoj fazi života, mi samo želimo da budemo živi.

Mi želimo mir: Radite na miru i odbacite oružje.

Mi želimo mir”.

(al jazeera)