Ćetković: Da li je moguće, da smo ama baš toliko finansijski moćni, i ama baš toliko znanjem i osjećanjem siromašni?

Da li je moguće, da smo ama baš toliko finansijski moćni, i ama baš toliko znanjem i osjećanjem siromašni, upitala je dr Maja Ćetković, članica Glavnog odbora DPS.

Saopštenje prenosimo integralno: 

“Nastavljajući, sada već možemo reći tradiciju donatorskih aktivnosti na teritoriji Crne Gore, turska agencija TIKA je podržala i sanaciju objekta na Cetinju, u kojem je u Knjaževini/Kraljevini Crnoj Gori bilo smješteno “Tursko poslanstvo” do 1912. godine. Tokom vremena, služio je potrebama humanitarnih i privrednih organizacija, a od akademske 1994/95. godine, u njemu je smješten Fakultet dramskih umjetnosti.

Valja podsjetiti, da je još od osamdesetih godina 20.vijeka na Cetinju započeo rad Fakulteta umjetnosti, kojima su na korišćenje dati neadekvatni, ali tada jedino raspoloživi kulturno-istorijski objekti iz vremena Knjaževine i Kraljevine Crne Gore. Tako je Muzička akademija smještena u zgradi “Engleskog poslanstva“, Fakultet likovnih umjetnosti u objektu “Ruskog poslanstva”, Fakultet dramskih umjetnosti u zgradi “Turskog poslanstva“, dok je objekat “Đevojačkog instituta” stavljen u funkciju studentskog doma.

I dosta je vremena prošlo do početka realizacije I faze projekta “Izgradnja Univerzitetskog kompleksa”, namjenski građenih objekata za obrazovne ustanove iz oblasti kulture, a u skladu sa važećim standardima za visoko obrazovanje. Izgradnja je započela negdje prvih godina druge decenije ovog milenijuma, i posljednjih godina potpuno zastala. Do danas, nažalost, jedino je priveden namjeni objekat u kojem se odvija nastavni program Fakulteta likovnih umjetnosti, dok, po nezvaničnim informacijama, Fakultet dramskih umjetnosti koristi dio jednog od objekata tog kompleksa za teorijski dio nastave.

Problem mirovanja radova na kompleksu se aktuelizovao, onda kada se približio datum početka radova na sanaciji “Turskog poslanstva”, jer se Fakultet dramskih umjetnosti morao iseliti. Međutim, ispriječilo se pitanje gdje? Tako je Vlada donijela Odluku da se FDU do završetka radova i povratka na staru lokaciju, privremeno izmjesti u zgradu, u kojoj je bilo smješteno “Rusko poslanstvo” u Knjaževini/Kraljevini Crnoj Gori.

S obzirom na to, da se potreba sanacije objekta “Turskog poslanstva” nije dogodila iznenada, već su, kako smo putem medija informisani, sa Tikom vođeni razgovori unazad par godina, bilo je vremena da se razmotre i alternativna rješenja za rad Fakulteta dramskih umjetnosti, u uslovima očekivane sanacije objekta. Kako imamo iskustva sa dugim procedurama i izvođenjem radova, ( tim prije što je nastavak radova na realizaciji projekta još uvijek na nivou, samo javnosti plasiranih informacija), iz kojih razloga se stavljanje u potpunu funkciju Univerzitetskog kompleksa ne može očekivati kratkoročno, zar nije bilo racionalnije i jeftinije u širem značenju te riječi, pripremiti – osposobiti dio izgrađenog prostora za praktičnu nastavu FDU u okviru kompleksa?

Dakle, prevazići problem ne trajnim već privremenim, segmentnim enterijerskim rješenjem. Inače, javnost je imala priliku i čuti, da je rad u objektu “Ruskog poslanstva” na nivou improvizacije.

Kako iz sredstava javnog informisanja saznajemo da će se FDU i vratiti u sanirani objekat “Turskog poslanstva” i to do oktobra – novembra mjeseca tekuće godine, u kojem periodu se planira izrada projektne dokumentacije za dalje radove na kompleksu, čemu slijedi objavljivanje tendera za izvođača radova…, Fakultet dramskih umjetnosti, ali i Muzička akademija, će se do stacioniranja morati opskrbiti strpljenjem.

No, zbog aktuelnog, privremenog smještaja FDU u zgradi “Ruskog poslanstva”, treba se ponovo osvrnuti na vrijeme koje je za nama. Nakon iseljenja ruskog diplomatskog predstavništva 1915. godine, u periodu koji je uslijedio, objekat je bio u funkciji obrazovanja i zdravstva. Do 2012. godine, kada je u zgradi izbio požar, u njemu je bio smješten Fakultet likovnih umjetnosti. Na sreću nije bilo ljudskih žrtava, ali je pričinjena ogromna materijalna šteta.

Nakon niza godina sanacije (2012 – 2017.) za potrebe rada Ministarstva inostranih poslova, i uloženih više miliona eura, nijedna Vlada do danas nije uspjela, da saglasno odredbama Zakona o Prijestonici, “privoli” namjenskog korisnika da useli u sanirani i za to ministarstvo adaptirani objekat. Tako će taj prazni, vanredno lijepi i reprezentativni primjerak crnogorskog kulturnog nasljeđa, biti skrb FDU u narednom periodu, do završetka sanacionih radova na “Turskom poslanstvu”.

Međutim, situaciju u koju smo se doveli, očekivano će pratiti i dodatni troškovi. Naime, nakon izlaska FDU iz zgrade “Ruskog poslanstva”, Ministarstvo inostranih poslova ili bilo koji drugi naredni korisnik ( jer izgleda da norme Zakona o Prijestonici i nijesu baš obavezujuće), svoje useljenje će usloviti makar krečenjem enterijera, uređenjem podnih obloga, toaleta… Isto tako, sljedećom selidbom FDU u Univerzitetski kompleks, moraćemo opet u adaptacione radove “Turskog poslanstva”, za neku njegovu novu namjenu. I tako ukrug…

Ali, još nešto, nešto važnije! Nevoljno apstrahujući finansijske izdatke uslovljene našom stalnom potrebom i naknadnom pameću da mijenjamo korisnike i namjenu ovim vrijednim starinama, zbog čega kontinuirano popravljamo, saniramo, adaptiramo…, dosad smo trebali shvatiti da je za jedan narod, za jednu državu, “najskuplje” nestajanje i trajni gubitak autentičnih kulturnih slojeva njenog kulturnog nasljeđa. Takvu štetu, nikada i nikako ne možemo sanirati!

Da li je moguće, da smo ama baš toliko finansijski moćni i ama baš toliko znanjem i osjećanjem siromašni?

Sljedbeno evidentnim problemima funkcionalnih prostornih kapaciteta visokoobrazovnih ustanova smještenih na Cetinju, nameće se i pitanje: Što sa Fakultetom za crnogorski jezik i književnost, koji od transformacije Instituta za crnogorski jezik i književnost 2014. godine, objekat “Austrougarskog poslanstva” u Knjaževini/Kraljevini Crnoj Gori koristi već kao drugi neadekvatni prostor za rad na Cetinju? Da li će se u okviru kompleksa projektovati i objekat za njegovo funkcionisanje?

I zbog čega više brinuti? Zbog postepenog gubitka kulture sjećanja na istorijski važne događaje i ličnosti, zbog nemara i uzurpacije objekata, danas Zakonom zaštićenih kulturnih dobara, koje su s kraja 19. i početkom 20. stoljeća projektovale šire poznate arhitekte: Josip Slade Šilović (“Austrougarsko poslanstvo”), Ćezare Augusto Koradini (“Rusko poslanstvo”), Harti (“Englesko poslanstvo), ili brinuti, zbog nedovoljne pažnje prema našoj omladini, našem intelektualnom i kreativnom potencijalu?

Na kraju, sa sviješću o važnosti obrazovanja i kulture, o našoj omladini kao najznačajnijem resursu Crne Gore, ujedno i našoj budućnosti, kojoj treba više brige Države i društva u cjelini, sa sviješću o potrebi podsticanja i njegovanja “osjećanja” prema zaostavštinama minulih vremena, tim neprocjenjivim naslijeđenim vrijednostima, dužni smo ovoj istoj omladini ali i budućim pokoljenjima predati ih na čuvanje, kao istorijska i svjedočanstva nacionalnog kulturnog identiteta”.