“Dr Bakić je, tokom sedme operacije tog dana, vidio da je pacijent njegova krvna grupa i otčao u transfuziju”

Poznati hirurg Dr Milorad Bakić, koji je radio u beranskoj bolnici i spasao mnoge živote, prije mjesec dana je, boreći se za vazduh, izgubio bitku sa životom, a Berane i Crna Gora još uvijek nisu svjesni koga su te večeri izgubili.

“ZA NJEGA JE HIRURŠKA SALA BILA DRUGI DOM”: Od doktora Bakića oprostio se kolektiv beranske bolnice

Njegov sugrađanin Adem Ado Softić, objavio je na svom Fejsbuk nalogu istinitu priču o tome ko je, i kakav je bio dr Bakić.

Priču premosimo u cjelosti:
U jesen sada već davne 1992. godine dežurni hirurg dr Milorad Bakić u Operacionoj sali na drugom spratu Opšte bolnice Berane završavao je sedmu operaciju i bez trenutka predaha pripremao se za osmog pacijenta. Ali Služba za transfuziju, zbog velike gužve i neophodnosti hitne intervencije, nije uspjela za njega na vrijeme da obezbijedi potrebnu količinu krvi. Pacijent je bio na stolu ali operacija je morala da čeka dok u salu ne stigne makar jedna flaša.
U mukloj tišini, ispod velike hirurške lampe, svi su bespomoćno, pognute glave posmatrali čovjeka pokrivenog zelenim čaršavom koji je pred njihovim očima umirao. A onda je doktor podigao glavu, pogledao karton i primijetio da pacijent ima njegovu krvnu grupu. Kao iz topa izletio je iz sale, osoblju je preko ramena dobacio samo da budu spremni i strčao niz stepenice do obližnje kamene zgrade u kojoj je bila smještena Transfuzija. Sa vrata je zavrnuo rukav i legao na krevet, Rakici je doviknuo da „natoči punu porciju” i da požuri jer pacijent ne može da čeka, sve vrijeme je nestrpljivo gledao u crijevo dok je krv iz njegove vene polako punila flašu, a onda je zgrabio i sa njom odjurio na hirurgiju.
Operacija je trajala mnogo duže nego što je planirao, ali je na kraju, toga dana ipak uspio da spasi i osmi život. I dok su svi ostali brisali znoj sa čela, doktor je otišao u svoju sobu da makar malo odmori i predahne do naredne intervencije…
Takav je bio naš Milorad Bakić.