Osećala sam kako mi se srce slama dok sam gledala u njene velike smeđe oči, u kojima su se pojavljivale suze, oči širom otvorene u nadi da bi možda, samo ovaj put, moj odgovor mogao da bude drugačiji.

“Mama, zašto nas je tata ostavio?”

“Osećala sam kako mi se srce slama dok sam gledala u njene velike smeđe oči, u kojima su se pojavljivale suze, oči širom otvorene u nadi da bi možda, samo ovaj put, moj odgovor mogao da bude drugačiji”, piše u svojoj kolumni na portalu Your Tango samohrana majka dvoje dece Eden Strong i nastavlja:

“Volim te. Jako mi je žao što je tata donio odluku koja nas je povrijedila, kada je otišao, ali ti nisi kriva za to. On nije loša osoba, samo je donio lošu odluku koja je povrijedila mnogo ljudi i jako mi je žao što te je to povrijedilo. Volim te. Volim te više nego što bi te bilo koji tata mogao voljeti jer ću te uvijek voljeti najviše.”

Šta sam stvarno htjela da kažem?

To sam rekla, ali ono što sam htjela da kažem, što je bilo u mom umu i u srcu mi je izazivalo bol, toliki da sam bila sigurna da bi moglo doslovno da eksplodira, zvučalo je više ovako:

“Tata je otišao jer je sebičan. Otišao je jer prije svega uopšte nije trebalo da ima djecu. Svaki dan poželim da može da vidi štetu koju ti je nanio, štetu koju je nanio našoj porodici. On je loš izgovor za ljudsko biće, on je traćenje funkcionalnih organa, nadam se da ga više nikad nećemo vidjeti, i zapravo nam je bolje bez njega.”

Ali šta stvarno reći velikim očima punim suza koje od vas traže odgovor? Šta reći djetetu koje nosi polovinu DNK osobe zbog koje se vaše srce svakodnevno bori u pokušaju da nauči da oprosti?

Volim te do neba i dalje

Uvjerite je da je voljena. Bez obzira koliko to želite, bez obzira koliko je vaša ljutnja duboka, ne govorite ružno o njemu. Uvjeravate je da osoba koja joj je dala polovinu svoje DNK nije loš čovjek, da ona u sebi nema ništa zlo. Priznajete njen bol, priznajete da ono što se dogodilo izaziva patnju.

Iskreno kažete da nemate sve odgovore, da biste htjeli da možete da popravite stvari, ali ne možete. Dajete joj do znanja da je OK biti uzrujan i da ćete vi uvijek biti tu kada bude htjela da razgovara. Redovno je podsjećate da je predivna i da njen tata nije otišao od nje zbog bilo čega što je ona uradila.

Govorite joj najiskreniju i najmoćniju istinu koju imate, a to je da je volite do kraja svijeta, do neba i dalje i da ćete provesti ostatak života voljeći je dovoljno i za onoga koji nedostaje. Uvjeravate je da je nikad nećete ostaviti jer je svaki minut koji provedete s njom za vas blagoslov.

Kažete joj da je tata otišao, ali je srećom ostavio svoj najbolji dio za sobom.