Industrija 4.0 i socijalni dijalog u metalskom sektoru su kompatibilni procesi

Projekat „Industrija 4.0 u metalskom sektoru – unapređenje uključenosti zaposlenih za nesmetanu tranziciju koji je sproveden od strane Sindikalne organizacije metalskih radnika „Podkrepa“ iz Bugarske a u kojem su, osim Unije poslodavaca Crne Gore, učestvovale sindikalne i poslodavačke organizacije iz Poljske, Rumunije, Portugala i Sjeverne Makedonije.
Projekat je za cilj imao analiziranje stanja socijalnog dijaloga i uključenosti zaposlenih u metalskom sektoru u smislu trenutne industrijske revolucije – Industrije 4.0. Analiza je pokazala da je metalski sektor na nivou Evrope prošao je kroz različite procese transformacije proteklih decenija koji su na kraju rezultirali visoko-tehnološkim proizvodnim procesima i proizvodima. Te transformacije su morale uticati na svaki segment poslovanja privrednih sistema, pa samim tim i na radne odnose i ljudske resurse. Posebnost metalske industrije koji je određenoj mjeri razlikuje od ostalih industrijskih grana i sektora privrede jeste stalni pritisak da se ona transformiše iz ekoloških, političkih i kulturoloških razloga pa samim tim takav pritisak utiče na planove, strategije i ambicije privrednih sistema u ovoj grani industrije.
Uz to, primjene rješenja Industrije 4.0 odvija se u okviru koncepata digitalne transformacije i digitalizacije i sa sobom donose ogroman broj promjena kompletnoj civilizaciji, pa samim tim i u privredi i metalskoj idustriji. Predviđanja Globalnog instituta McKinsey iz 2017. godine govore da će između 75 i 375 miliona zaposlenih morati da promijeni zanimanje usled automatizacije i robotizacije, kao i da 85% poslova koji će postojati 2030. godine trenutno ne postoje i nijesu osmišljena. Sve ovo govori da će dalja primjena tekovina Industrije 4.0 dovesti do velikih migracija radne snage u smislu da će zaposleni morati da u kratkom roku prilagođavaju svoja znanja i vještine novim zahtjevima procesa rada.
Rezultati projekta nam takođe omogućuju da se upoznamo sa stanjem socijalnog dijaloga u zemljama učesnicama sa posebnim fokusom na metalski sektor kao i sposobnosti socijalnog dijaloga da se nosi sa izazovima implementacije novih naprednih tehnoloških i digitalnih rješenja u svakodnevno poslovanje. Zaključci iz svih zemalja učesnica su jedinstveni u jednom – proces automatizacije i digitalizacije poslovanja mora biti propraćen kvalitetnom saradnjom i komunikacijom na relaciji poslodavac-zaposleni, jer je to jedini način da se kroz sami proces uvaže interesi dvije strane što će u krajnjem stvoriti pretpostavke za što bolju i lakšu tranziciju.