KINESKINJE STUDIRAJU U PODGORICI: “Imate mnogo više vremena za druženje i izlaske”

“Ljudi u Crnoj Gori su mnogo opušteniji kad su u pitanju radne obaveze, često su u kafićima i stekla sam utisak da za razliku od nas u Kini, imate mnogo više vremena za druženje i izlaske”, kaže 21-godišnja Šeri.

Primijetile su i ono po čemu smo i prepoznatljivi- ljudi često u kafićima, pa se stiče utisak da većinu vremena mladi troše na izlazke i druženje.

„Ljudi u Kini su vrijedniji možda zbog radnog vremena, tamo je od devet do pet svima a ovdje imam prijatelja iz Kine koji radi do jedan i jedan i po. Ovdje se ima vise slobodnog vremena, tokom dana i popodne i ljudi imaju više vremena da se druže i izlaze“, kazala je Šeri koja je ujedno i najpričljivija od njih.

Crnogorci ih prihvatili

Kolege i profesori su ih, kako ističu, veoma lijepo prihvatili. Iako nemaju mnogo vremena za druženje, svi im izlaze u susret kada im treba pomoć.

“Dobro se slažemo sa kolegama iz Crne Gore. Uvijek hoće da popričaju ako imamo neka pitanja i probleme, iako smo ovdje tek dva mjeseca pa nemamo još previše prijatelja. Profesori nijesu strogi već su prijateljski nastrojeni i tolerantni“, kazale su one.

Ljudi bliži jedni drugima

Prvi utisak na naše sagovornice su ostavile zgrade, koje su niske u odnosu na one u Kini.

“Mi smo navikli na visoke zgrade. Manje su nego kod nas i bile smo iznenađene jer je ovo glavni grad Crne Gore i mislile smo da će glavni grad imati visoke zgrade”, kazala je Šeri.

Mada ističe da je Podgorica mnogo lijepa iu pristupačna, jer su ljudi tako bliži jedni drugima.

“Zgrade su mnogo bolje jer iako su manje od naših tu žive porodice i nekako su ljudi srećniji i bliži jedni drugima“, dodaje ona.

Nijesu navikle na našu kafu

Nekad sa kolegama odu na kafu, koja se razlikuje od one na koju su navikle. Kafu često zaslađuju, ali su se požalile na naše slatkiše koji su za njihov ukus preslatki.

„Slatkiši i kolači su vam preslatki i čokolade su vam slađe nego kod nas u Kini. Mi jedemo čokoladu naše grickalice su drugačije“, kažu naše sagovornice.

Malo su se teže navikle na našu kuhinju, a Sani je istakla da voli morsku ribu i sviđa joj kako se ovdje sprema. Vino su probale i kažu da je prirodnije i ljepše nego u Kini.

Požalile su se na hladnoću, jer kako kažu, nijesu znale da je ovdje baš ovako hladno.

Zašto baš Crna Gora?

Za Crnu Goru su saznale od profesora koji ih je upoznao sa programom razmjene. Željele su da upoznaju novu zemlju i kulturu, a Sani je imala preporuku od prijatelja koji ovdje radi.

“Saznali smo od profesora koji ih je upoznao sa programom razmjene. Našli smo informacije o ovoj maloj zemlji na internetu“, ispričale su one.

Doći ćemo opet

Jezik su već počele da uče, već dobro znaju neke riječi, ali im gramatika predstavlja problem.

„Znamo „volim te“ i „ ćao“. Kad uđemo u radnju kažemo “izvolite”. Znamo i i „hvala“  kao i „dobro veče“ i „doviđenja“, ispričale su nam one.

Simpatične studentkinje će preporučiti prijateljima da dođu, ali tokom ljetnje sezone jer su došle tokom zime.

„Reći ćemo da dođu u martu ili junu jer je tad ljepše. Treba da idu tokom ljetnjih mjeseci i ljetnjih semestra, jer je sad hladno“, dodaju one.

Kineskinje odlaze u februaru i doći će opet, obećavaju, na odmor.

“Obišle smo primorje, na sjeveru još nijesmo bile, a inače nikad nijesmo skijale. Šteta je što smo propustile ljetnju sezonu, jer smo čule da je ljeti na moru naročito lijepo. Zato ćemo sigurno opet doći”, kazale su Fern i Šeri, dok je Sani odlučila da ipak ostane u našoj zemlji.

(CdM)