MARKO MILAČIĆ: SA SRBIJOM I RUSIJOM BRATSKI, SA OSTALIMA PRIJATELJSKI

 Najavljeno je da ćete formirati novu stranku. Šta će biti njeni osnovni programski ciljevi?

Vrhovni cilj nam je da vratimo nacionalno i ljudsko samopoštovanje, usred trodecenijskog sistematskog falsifikovanja i uništavanja duha naroda. Proces atlantizacije – moderne kolonizacije – za dominantnu posledicu ima dijeljenje i iskorjenjivanje pravoslavnog, jednog istog, dvoimenog naroda i njegovog bića. Takav cunami na duh, ali istovremeno i na standard, prati površna građanistička mantra da su ovdje svi jednako ugroženi, što je ravno izjavi da su u jednoj bolnici svi jednako bolesni.

Dugoročna stabilnost Crne Gore, pa i ekonomska, dominantno leži u unutar-pravoslavnom pomirenju i koheziji, iz prostog razloga jer je riječ o najbrojnijoj etničkoj grupi, pa su na njoj i najveća društvena obaveza i odgovornost. Formiranjem partije želimo da preuzmemo na sebe tu obavezu, ali i odgovornost, na jedan moderan, civilizovan, prema svima otvoren, energičan i stručan način. Želimo da oživimo duh slavnih predaka, ali u ruhu 21. vijeka: hrabro, moderno i patriotski. Zalagaćemo se za ozdravljenje odnosa sa Rusijom i postavljanje tog odnosa na savremene i ozbiljne temelje; za osnaživanje odnosa sa Srbijom; za dostojanstven odnos sa Zapadom; za pošten odnos prema svim investicijama, i sa Istoka, i sa Zapada; insistiraćemo na porodičnoj politici, punoj demokratizaciji…

Kada ćete formalno predstaviti partiju?

Proces izrade partijskih akata je u toku, a cilj je da formalizaciju završimo što je skorije moguće. Plan je da sve bude okončano nakon novogodišnjih i božićnih praznika.

Nedavno ste se sreli sa zamjenikom sekretara Generalnog savjeta partije Vladimira Putina, Jedinstvena Rusija Sergejom Željeznjakom, kao i sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Sta mislite o odnosima sa ove dvije zemlje?

To će biti naši spoljnopolitički prioriteti. Dvije vjekovne crnogorske konstante – odnosi sa Srbijom i Rusijom – taj kod petrovićevske Crne Gore, ti temelji našeg njegoševskog bića, drmaju nam se pred očima. Nije to opasno samo za pravoslavce, taj naopaki i patološki, destruktivni odnos prema Beogradu i Moskvi, to je opasno po sve narode Crne Gore.

Mudra razvojna politika, koju ćemo promovisati, podrazumijeva ozbiljan odnos prema svima. Možete li zamisliti da Sarajevo vodi anti-tursku politiku i uvede sankcije Ankari? Sankcije Rusiji samo su vrh ledenog brijega našeg dubokog nacionalnog pada. Ne govorim o narodnom tradicionalizmu, već o državnoj mudrosti. Ne pričam o emocijama, već o odgovornosti nacija koje žele da budu velike, a takve drže do svojih vječnih veza. Naša partija će čuvati vječne crnogorske veze.

Dio odgovornost za ovakvo stanje leži i u opoziciji u poslednje tri decenije, sada govoreći o onoj koja se kroz čitav taj period bavi temama o kojima pitate. Često neinventivna, nerijetko istrošena i nevoljna da se mijenja, modernizuje i podmlađuje. Naravno, u ovim teškim vremenima za opoziciju, vrlo hrabra i istrajna, što nas obavezuje na partnerstvo i blisku saradnju. Zato formiramo partiju da bi svojim primjerom – na bazi onoga što nazivam modernim patriotizmom – ispravili loše, a uvijek spremni da podržimo kvalitetno.

Zašto mislite da ima prostora za novu stranku, ako znamo da Crna Gora ima već preko 50 registrovanih političkih subjekata?

Postoji ogroman prostor i još veća obaveza. U novijoj crnogorskoj istoriji ne postoji slična partija: koja će se zalagati za naše vjekovne ideale, ali na jedan savremen i pristojan način. Da li u Crnoj Gori postoji partija, dominantno mladih i neistrošenih ljudi, moderna i savremena, koja osim ekonomskog preporoda ima petlje da poruči da moramo čuvati srpski jezik, paziti kanonsku Srpsku pravoslavnu crkvu, brinuti o porodici, tradiciji, identitetu, i sve to u najboljem maniru građanske politike, građanske Crne Gore. Takvo nešto ne postoji, a duboko sam ubijeđen da je to ono što je ovoj zemlji najpotrebnije. Nova era opozicione politike.

Kako komentarišete podjelu na građansku i negrađansku opoziciju?

Istinski koncept građanske Crne Gore nije ovo što nam se nudi. Ovo je koncept koji negira većinski identitet, steriliše ga i briše. To nije građanska Crna Gora, to je uvozni projekat koji negira naše izvorno “Ja”. Ponudićemo istinski građanski koncept, koji ne podrazumijeva da se bilo koji narod,  pa ni onaj – većinski, odriče svog identiteta, jezika, crkve, već da svaki narod, etnicitet, ima svoj jasno izražen identitet, koji će se poštovati. Ubijeđen sam da je u tome – a ne u povlađivanju drugima i samo-poricanju, ključ istinskog nacionalnog pomirenja i sloge među svim narodima u ovoj zemlji.  Vodićemo poštenu i iskrenu politiku prema svima, ali i prema sopstvenom biću, po principu uzajamnog poštovanja. To je pravi patriotizam, ali i čojstvo. Ako i pored toga nekome smeta, recimo Njegoš – najveći Crnogorac u vaseljeni, i, ujedno, najveći Srbin u kosmosu – onda tome smetaju temelji Crne Gore. Naš životni i politički cilje jeste odbraniti istovremeno i Njegoša, i novčanik.

Od koga očekujete podršku?

Od svakoga kome je stalo do sebe: do istine i borbe za svoje biće, ali i za svoj džep. Od onih ljudi koji žele ne samo da imaju, već i da budu. Od svih onih koje ljuti kulturni inžinjering koji se bez anestezije sprovodi na duši ove zemlje. Od roditelja koga boli što mu djeca u školi uče falsifikovanu istoriju. Od majke kojoj se pred očima, ekonomski i društveno, rastače porodica. Od studenta koji neće da trpi ovaj bezlični i opasni ratno-huškački globalni poredak zasnovan na nepravdi. Od onih koji žele nove i neukaljane ljude u politici, koji će ponijeti vjekovnu ideju. Od onih koji vape za novom kulturom politike. Od onih koji u politici žele otvorenu misao i intelektualni duh, a ne dogmu i sektu. Od svih koji se osjećaju prevarenim, obeshrabrenim, obespravljenim, poniženim, opljačkanim.

Očekujem podršku od svih Crnogoraca i Srba koji ne pristaju na izmišljanje i kreiranje vještačkog identiteta, koji kriminogeni režim represijom i silom nameće, sve u dosluhu sa stranim ambasadama kojima je u interesu da ovdašnji narod živi u stalnoj svađi i neslozi.

Očekujemo podršku od onih – a Srbi su najbolji primjer toga – koji ne žele da budu getoizirani, što su od njih učinili vlastodršci, ali ne malim dijelom i opozicija, njihovi predstavnici, u poslednje tri decenije. Srbi zaslužuju most, otvaranje i savremen politički pristup. Upravo to sam kazao i predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću na sastanku u Novom Sadu, kom je prisustvovao cijeli državni i duhovni vrh Srbije. Rekao sam da su jedan od glavnih problema Srba u cijelom regionu profesionalni Srbi, te da se mora radikalno promijeniti pristup i metodologija, na sceni pojaviti mladi ljudi sa stavom.

Jeste li u konstaktu sa ljudima iz DF-a, imajući u vidu da ste bili na poslaničkoj listi tog saveza za izbore 2016.godine?

Da, kao i sa mnogim drugima iz opozicije.  Vjerujem da će i to biti naša prednost, imajući u vidu da i ja lično imam dobre odnose sa svima u opoziciji, u svim segmentima društva. Moramo graditi pomirenje: ovo u što ulazimo doživljavamo kao modernizatorski i pomiriteljski pokret, snagu koja će komunicirati i graditi odnose sa svima, ne odričući se i ne stideći se svoga. Želimo da iz patriotskog bloka pružimo ruku svima, i da to označi novu eru patriotske politike, koja, pokazaćemo, ne mora da bude ostrvo, već može i mora – most pomirenja.

Vaš stav o predsjedničkim izborima? Da li biste i Vi bili spremni da budete kandidat opozicije?

Predsjednički izbori dijele sudbinu svih izbora u poslednje tri decenije: nema govora o demokratskom i poštenom procesu. Dodatno, vidimo da trenutno nema ni trunke volje da vlast uđe u reformu izbornog zakonodavsta. Stoga mislim da bi najbolje bilo snažno stati iza bojkota, a ne iza nestranačkog ili bilo kog drugog kandidata. Najbolji kandidat opozicije na predsjedničkim izborima bio bi Bojkot.

Ako, ipak, ne bude dovoljno mudrosti, a sve su prilike da neće, onda ću i ja, zajedno sa svojim timom i saradnicima, procijeniti da li ulaziti u trku i iskoristiti je kao još jednu borbu za svoje ideje.