Nigdje ne cvjetaju ruže: Crnogorski ljekari odustaju od rada u inostranstvu

Iako nema precizne statistike kada je u pitanju broj ljekara koji napuštaju Crnu Goru zbog rada u inostranstvu, raspoloživi podaci govore da se Ljekarskoj komori godišnje do sada obraćalo deset do 15 doktora, tražeći potvrdu neophodnu za zasnivanje radnog odnosa u stranim zemljama. Predsjednica Sindikata zdravstva Ljiljana Krivokapić ipak kaže da sve veći broj crnogorskih ljekara odustaje od te ideje.

“Mnoge kolege koje su imale želju za odlazak u inostranstvo su odustale. Vidjeli su da su se kolege iz Srbije koje su napuštale svoje radno mjesto i odlazili tamo, već poslije godinu dana vraćali, jer je skup zakup stana, skup je život, a plate nijesu jednake našim ljudima koji odlaze tamo i onima koji već imaju zasnovan radni odnos”, kazala je Krivokapić.

Postoji, kako je pojasnila, diferencijacija ljudi koji su stanovnici država u koje odlaze i onih koji dolaze kao radna snaga.

“Kada sve presaberete shvatite da je, ukoliko je samo jedan član familije taj koji radi, skupo da ode cijela porodica. Ukoliko su oba supružnika doktori, može već bolje da se prođe. Znači, ne cvjetaju baš ruže u drugim državama, morate se dokazati i pokazati, više snage uložiti nego u našoj zemlji. Nesporno da je kod nas plata niska i nedovoljna, ali je sigurna i ima tendenciju rasta u narednom periodu”, smatra Krivokapić.

U posljednje vrijeme nije rijetkost da crnogorski ljekari zbog boljih uslova rada i veće plate radni vijek započinju u privatnim zdravstvenim ustanovama. Ipak, zabrinjava kad stručnjaci zbog loših uslova napuštaju javno zdravstvo.

Za takvu odluku, smatra Krivokapić, “krive” su bolje ponude za rad.

“Ako vam neko nudi platu od dvije do tri hiljade eura, to je nesporno mnogo više nego što je u državnom sektoru. Znači, startno veći lični dohodak. Ipak, neće neko napustiti javni sektor da bi radio kod privatnika godinu ili dvije, nego ako je dogovoren radni odnos na duže, jer samo tako se i isplati preći”, kazala je Krivokapić.

Međutim, prema njenim riječima, oni koji su prelazili u privatnu praksu, pravili su dobru kalkulaciju o isplativosti “transfera”.

“Bilo je i mogućnosti da se sporazumno raslcine radni odnos uz odgovarajuću otpremninu lcoja je važila do decembra 2015. i vidim da se nijesu mnoge kolege odlučile za tu varijantu. Otpremnina nije bila mala. To samo znači da je taj neko ko je odlučivao o svom angažmanu kod privatnika, napravio dobru kalkulaciju da li mu se isplati ili ne”, istakla je Krivokapić.

Napominje da je za otvaranje private zdravstvene ustanove potreban i određeni kapital.

“Ako bih, recimo, ja odlučila sada da napustim javni sektor i otvorim privatnu kliniku, bila bi mi potrebna određena novčana potpora ili od države ili kreditno zaduženje, koje poslije morate vraćati. Znači, ukoliko ste mladi, možete da rizikujete. Ipak, prosječna zaposlenost i starost u sistemu zdravstva je oko 20 godina,što govori o tome da bi se kolege sa nekim rejtingom i renomeom teško odlučili da sad počnu kod privatnika”, napominje Krivokapić.

Sagovornica ističe da je prelazak u privatni sektor samo jedna od solucija koje je država omogućila ljekarima.

“Država je dala prostora da uz rad u državnoj instituciji, ukoliko valjano obavljate svoj posao, možete da radite i privatno, ukoliko dobijete saglasnost od menad ž m e n t a kuće i ministra zdravlja. To je, ako neko ima legalnu zdravstvenu ustanovu i vi biste radili kod njih” kaže Krivokapić.

Ukoliko, ljekari pak ne dobiju saglasnost od nadležnih za rad kod privatnika, pacijente mogu pregledati jeidno u okviru zdravstvene ustanove, koje su u mreži zdravstvenih ustanova i tu se pacijenti pregledaju na osnovu uputa dobijenog od izabranog doktora.

“Za to postoji određeni broj zdravstvenih ustanova na teritoriji Crne Gore koje već nekoliko godina rade kao privatno-javno partnerstvo gdje je država sklopila ugovor i u tim ustanovama se mogu pregledati pacijenti koji čekaju duže od mjesec dana u državnoj firmi”, objasnila je Krivokapić.

Mnoge kolege koje su imale želju za odlazak u inostranstvo su odustale. Vidjeli su da su se kolege iz Srbije koje su napuštale svoje radno mjesto i odlazili tamo, već poslije godinu dana vraćali, jer je skup zakup stana, skup je život, a plate nijesu jednake našim ljudima koji odlaze tamo i onima koji već imaju zasnovan radni odnos.

(Dnevne novine)